No abstract

SAŽETAKRad je rezultat istraživanja osobitosti migracija i njihova utjecaja na starenje žena u specifičnom prostoru otoka, uzrokâ i društvenih posljedica tih procesa te razmatranja nekih domena kvalitete života važnih starim ljudima. Uz pregled teorijskih radova autori svojevrsnim isprepletanjem podataka prikupljenih metodama analize sekundarnih podataka, promatranja i polustrukturiranog intervjua nastoje objasniti starenje u prostoru hrvatskih otoka s pozicija uloge roda. Kvalitativni podaci prikupljeni su tijekom više istraživanja u okviru projekta »Utjecaj migracija na regionalni razvoj Hrvatske« od 2003. do 2013. U fokusu analize pretežno su iskustva starijih žena koje žive u malim otočnim zajednicama, definiranim na temelju sličnosti gospodarskih, društvenih i psiholoških parametara neovisno o veličini otoka. Podaci predstavljeni u radu upućuju na to da starenje žena na otocima i kvaliteta života u starosti ovise o brojnim čimbenicima -(ne)sudjelovanju u migracijama njih samih ili članova njihovih obitelji, veličini zajednice u kojoj žive, stupnju izoliranosti otoka, kvaliteti postojeće infrastrukture, njihovu zdravlju, stupnju uključenosti u društveni život itd. Ono što je zajedničko starim ženama bez obzira na specifičnost pojedinačnoga životnog ciklusa ili otok na kojem žive visoka je razina aktivnosti do duboke starosti. Zaključak je rada da se u narednom razdoblju, na osnovi postojećih demografskih trendova, očekuje nastavak procesa starenja stanovništva hrvatskih otoka, porast broja staračkih samačkih kućanstava u kojima u znatno većem broju žive žene, nastavak ravnopravnosti u podjeli uloga između otočana i otočanki u domeni rada izvan kuće, a zadržavanje »ženskih uloga« unutar doma i u skrbi za starije (profesionalno ili volonterski), što će produbiti neke probleme vezane uz kvalitetu života stanovnika malih otočnih zajednica.

Odjel za sociologiju, Hrvatsko katoličko sveučilište, Zagreb Sonja Podgorelec Institut za migracije i narodnosti, ZagrebTema ovoga rada pregled je društvenih teorija starenja i njihova odnosa prema instituciji umirovljenja. Pod društvenim promjenama u razdoblju starenja razmatraju se promjene odnosa društva i pojedinca do kojih dolazi tijekom starenja, a očituju se u promjenama aktivnosti, interakcija i uloga starijih osoba. Autori pokazuju u kojoj je mjeri konstruiranje dobi, starosti i institucije umirovljenja pod utjecajem gospodarskih, strukturnih i kulturnih čimbenika pojedinog društva. Pritom se zalažu za izmijenjeni koncept dobi, koji u suvremenom razdoblju postaje mnogo složeniji, podjednako zbog povećanja očekivane dobi života pojedinca i promjena u životnim stilovima. Umirovljenju pristupaju kao instituciji, procesu i iskustvu s naglaskom na kontekst koji ga oblikuje. Široko rasprostranjenom mitu o neproduktivnosti i neaktivnosti starijih osoba po umirovljenju, odnosno izlasku s tržišta rada, koji nerijetko predstavlja temelj za njihovu društvenu isključenost ili marginaliziranost, autori suprotstavljaju teorijske pristupe i rezultate empirijskih istraživanja koji se bave konceptom produktivnog starenja, odnosno očuvanjem i/ili razvijanjem određenih aktivnosti u starijoj dobi (zadržavanje aktivnog životnog stila). Koncept produktivnog starenja supsumira višestruki doprinos starih ljudi vlastitu blagostanju, kao i blagostanju njihovih zajednica, odnosno društva u cjelini.Ključne riječi: dob, umirovljenje, iskustvo umirovljenja, starenje, produktivno starenje UvodStanovništvo velikog broja europskih zemalja započelo je starjeti 50-ih godina dvadesetog stoljeća 1 (UN 2004). Proces starenja stanovništva razlikuje se s obzirom na udio starijih u ukupnoj populaciji i intenzitet kojim broj starijih ljudi raste od jedne do druge zemlje ili regije. Tijekom posljednjih desetljeća Europa se suočava sa sve ozbiljnijim demografskim problemima, većina zemalja doživljava demografsku regresiju, a ubrzano starenje znatno utječe na njihov ekonomski razvoj i socijalne prilike (Phillipson 1998).Premda se u ranijim desetljećima artikulirana razlika u starosti stanovništva pojedine zemlje mogla u najvećoj mjeri povezati sa stupanjem industrijske razvijenosti, pri čemu su industrijski visoko razvijeni imali i veći udio starijeg stanovništva, s vremenom i sve veći broj industrijski slabije razvijenih zemalja ulazi u skupinu zemalja s izrazito starom populacijom. Dobna struktura stanovništva Hrvatske, u usporedbi s podacima o dobi drugih (ne samo) europskih zemalja, pokazuje da Hrvatska pripada skupini zemalja s najstarijom populacijom, poput Francuske, Švedske i Norveške ili Japana (UN 2004: 78). Početkom 2000-ih Hrvatska je ušla u etapu demografske starosti, s karakteristikom prosječne dobi stanovništva koja kontinuirano raste. Tako Nejašmić i Toskić navode da je prosječna dob stanovnika Hrvat-1 Prema podacima studije World Population to 2300 (UN 2004(UN : 78) 1950. godine deset zemalja s najstarijim stanovništvom bile su d...

The subject of this paper are the ethno-demographical changes in the area of Slavonia during the last decade of the twentieth century. Focus is primarily turned to negative influences (direct and indirect) of socio-political changes on the mechanical movement of population. Especially, the influence of war on the movement of Serbian and Slavonic population in general is apostrophized. Leading hypothesis is that the peaceful reintegration of East Slavonia, Srem and Baranja caused less demographic shifts then the military operation 'Flash' in West Slavonia. Used methodology consists of statistical analysis and interpretation of data collected from censuses and other secondary publications that featured data relevant to the subject of this research. The authors show the afore mentioned changes in ethnic composition of the population on several different levels (city level, municipality level and county level) following the modern day administrative distribution of counties in the Republic of Croatia to ensure comparability of two most recent population censuses (1991 - 2001). Contemporary demographic structure of Slavonia is formed by inherited negative trends in population movements from previous periods in history and a considerably strong mechanical drain of autochthonous population and the influx of new one from neighboring countries in the 1990s. Political and territorial changes as well as war conflicts that followed the collapse of the Yugoslav Federation carried with them clear characteristics of ethnic conflict, making the consequences particularly noticeable through selective war mortality, forced and impelled migrations and changes in the ethnic composition of certain areas. Population census in 2001. registered the absolute and relative decrease in population of Serbian nationality in Slavonia, or to be more accurate decrease of the population of Serbian nationality from 167,094 or 17.1% of the total population in 1991, to 78,085 or 8.8% in 2001. It can be concluded that the impaired sex-age structure of the Serbian population, along with the absence of a larger number of returnees of a younger fertile demographical profile from surrounding countries, predominantly from Serbia, will further influence the demographic aging of the observed populations, and therefore the decline of their share in certain areas along with increased ethnic homogenization of parts of Slavonia, i.e. Croatia. Somewhat more favorable demographic structure of the Serbian population is kept in Eastern Slavonia, where there were no mass emigrations.

SAŽETAK Autori polaze od premise da je sekundarno stanovanje važno pitanje u razvoju lokalne zajednice, napose kada je riječ o otoku koji je pod snažnim utjecajem ograničenosti prostora. Namjera je rada ukazati na čimbenike koji su utjecali na evoluciju sekundarnog stanovanja na otoku Čiovu kao i na posljedice tog fenomena. Za potrebe ovog istraživanja prikupljena je dokumentacija turističke zajednice, fotodokumentacija i provedeni su polustrukturirani dubinski intervjui s mjesnim informatorima. Na osnovu podataka autori su evoluciju sekundarnog stanovanja na Čiovu podijelili u pet osnovnih faza, koje kronološki prate razvoj fenomena od 1960-ih godina do suvremenog razdoblja. Tijekom različitih faza mijenjali su se motivi odabira Okruga Gornjeg kao destinacije za sekundarno stanovanje -od očuvanosti okoliša, ugodne klime, mira, zatim prenamjene drugog doma u primarni dom i u suvremenom razdoblju do shvaćanja drugog doma kao investicije i potvrde društvenog statusa. Zaključuje se na osnovu intervjua da su promjene i razvoj sekundarnog stanovanja ocijenjeni uglavnom pozitivno.