The stigma of disability is manifested through the impossibility of realizing basic human rights, of living life independently and of taking equal part in a local community.

The aim of this qualitative study is to obtain insight into the experiences of mothers of children with PWS with the formal support system in Croatia. The study was conducted in 2013 with five mothers of children with PWS. Thematic analysis was used as the analytic method. The results highlight four major themes related to mothers' experience of accessing and using formal support: professionals' lack of knowledge about PWS results in living without support; professionals' lack of empathy; professionals' commitment to improve the well-being of families; and getting support through membership in the Association of Persons with PWS Croatia. The social support in Croatia is defined by the lack of knowledge and lack of empathy of professionals, which results in disrespect for the human rights and dignity of children with PWS. Raising the awareness about PWS is crucial for improving the quality of life of families living with PWS.

No abstract

U uvodnom dijelu prikazana su osnovna obilježja zapošljavanja osoba s invaliditetom u 27 zemalja Europske unije (EU) i u Hrvatskoj. Potom slijedi prikaz rezultata istraživanja "Socijalni položaj osoba s invaliditetom u Hrvatskoj" u kontekstu zaposlenosti osoba s invaliditetom u Hrvatskoj. Cilj ovog rada jest ispitati neka obilježja zaposlenih osoba s invaliditetom u Hrvatskoj i usporediti ih sa zemljama EU-a, utvrditi materijalne prilike osoba s invaliditetom u Hrvatskoj i uključenost u zajednicu zaposlenih osoba s invaliditetom. Istraživanje je provedeno anketnim ispitivanjem na uzorku od 689 ispitanika u Hrvatskoj. Rezultati istraživanja pokazuju da je zaposlenost osoba s invaliditetom u Hrvatskoj oko 10%. Postoje statistički značajne razlike u radnom statusu s obzirom na stupanj obrazovanja, redovito školovanje i vrijeme nastanka invaliditeta. Postoji i povezanost samoprocjene i objektivne procjene materijalnih prilika, zaposlenosti te uključenosti u zajednicu. Hrvatska ne odstupa od prosjeka zaposlenosti osoba s invaliditetom zemalja EU-a, gdje prevladava kvotni način zapošljavanja na otvorenom tržištu rada. Potrebno je ulagati u obrazovanje osoba s invaliditetom i osposobljavati ih za zanimanja poželjna na otvorenom tržištu rada te poticati njihovu uključenost u zajednicu.Ključne riječi: zaposlenost, Hrvatska, zemlje EU-a, obrazovanje, uključenost u zajednicu Zdravka Leutar, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Studijski centar socijalnog rada,

U ovom radu pruža se pregled aktualnih spoznaja o tome što su kompetencije u socijalnom radu, što pokazuju istraživanja o mjerenjima kompetencija, te koji je značaj razvoja okvira kompetencija za socijalni rad u Hrvatskoj. Profesionalne kompetencije shvaćaju se kao rezultat trokuta znanja, vještina i vrijednosti, čime se stavlja naglasak na djelotvornost rada, ali i osobne dimenzije stručnjaka. Sistematizirano je osam područja generičkih kompetencija za socijalni rad, a čine ih procesne kompetencije (za izravan rad s korisnikom) i sedam metakompetencija: profesionalno ponašanje i profesionalni identitet, profesionalna etika, multikulturalnost i inkluzivna praksa, kritički strukturalni pristup, integracija teorije u praksi i kritičko mišljenje, međusektorska suradnja i makropristup te vodstvo i funkcioniranje u organizaciji. U prikazanoj istraživačkoj praksi mjerenje kompetencija uglavnom se radi pristupom samoprocjene i procjene samoefikasnosti, a manje su zastupljena mjerenja temeljena na promatranju opažača. Bez obzira na način mjerenja, predlaže se da se okvir kompetencija i mjerni instrumenti posebno razviju poštujući specifičnosti nacionalnog konteksta. U radu se prikazuju