The centennnial of D'Annunzio's occupation of Rijeka (September 1919 -January 1921 confronts the professions dealing with it -historiography, memory studies, public history, cultural management -with the problem of very different, often conflicting and mutually exclusive interpretations. The process of defining national borders after World War I, territorial claims and the unrealised plans of a new social order are parts of this historical episode still preoccupying interpreters. Here we will try to explain how D'Annunzio's rule in Rijeka came to be interpreted in view of its similarity to the western hippie movement of 1968, and we will describe two recent artistic products of that interpretation: projects by Janez Janša (Il porto dell'amore) and Damir Stojnić (1:1). Both are interactive urban interventions in the city of Rijeka, and the latter is directly linked to the Rijeka -European Capital of Culture 2020 project.

"Istarski egzodus", iseljavanje oko 250 tisuća ljudi, mahom Talijana, iz Istre, Rijeke i Dalmacije u Italiju (pretežno u Trst) nakon Drugoga svjetskog rata, od tada do danas u talijanskom je kulturnom prostoru prošao različite faze pamćenja. Do devedesetih godina XX. stoljeća postojao je u sjećanjima samih ezula, u pretežno lokalnoj historiografiji te u popularnom tisku. Nakon devedesetih postao je dijelom talijanskoga nacionalnog pamćenja i sveprisutnom temom na državnoj razini. Članak se bavi sadašnjim stanjem pamćenja egzodusa analizom odabranih mjesta pamćenja i kulturnih događaja u Trstu radi razumijevanja procesa konstrukcije identiteta utemeljenog na migracijskom iskustvu te razloga zbog kojih u ovom pograničnom području još uvijek nije ostvareno zajedničko pamćenje.Ključne riječi: "istarski egzodus"; Trst; mjesta pamćenja; Muzej istarske, riječke i dalmatinske civilizacije; Skladište broj 18 u Trstu; fojbe; politika straha Ovaj se članak bavi talijanskim pamćenjem iseljeničkoga vala pretkraj i nakon Drugoga svjetskog rata, u kojem je 250 tisuća ljudi napustilo Istru, Rijeku i Dalmaciju. Budući da su izbjeglice bili većinom Talijani, i budući da su napuštali područja koja su između dva svjetska rata pripadala fašističkoj * Ovaj je rad sufinancirala Hrvatska zaklada za znanost projektom IP-06-2016-2463 (Naracije straha: od starih zapisa do nove usmenosti). Izvorno je pisan na engleskom, pod naslovom "Divided memories. Istrian exodus in the urban space of Trieste". Engleska je verzija u postupku objavljivanja u zborniku Mobility in Text. Text in Mobility, drugom dijelu tematske serije: Tatjana Kuharenoka, Irina Novikova, Ivars Orehovs, ur., Memory. Identity. Culture (Riga: University of Latvia Press).

Rad se bavi kolektivnim pamćenjem Rižarne San Sabba, nacističkog logora koji je djelovao u Trstu od 1943. do 1945. godine, i to kroz analizu dva suvremena romana: Obustaviti postupak Claudia Magrisa i Sonnenschein Daše Drnić. Nakon što su u prvom dijelu izneseni osnovni povijesni podaci te različite etape pamćenja, i nakon što je opisano istraživanje Susanne C. Knittel o potiskivanju pamćenja masovnog stradanja diskriminiranih skupina (osoba s invaliditetom, nacionalnih manjina), u ovom se (drugom i posljednjem) dijelu analiziraju spomenuti romani. Analiza pokazuje da oba romana holokaustu pristupaju iz univerzalne i kozmopolitske perspektive, zanemarujući lokalne specifičnosti i utvrđujući stereotipno pamćenje koje među žrtvama Rižarne vidi samo tzv. „nevine” žrtve (kako su definirane u sudskom postupku 1976.), te zaboravljajući one koji su u njoj skončali jer su bili pripadnici pokreta otpora, osobito njegove komunističke sastavnice, s velikim udjelom Slovenaca i Hrvata.

Book Review

U članku se predstavlja hrvatski židovski pisac Hinko Gottlieb (Đurđevac, 1886. – Tel Aviv, 1948). Razmatraju se njegova višestruka pripadnost različitim nacionalnim književnim korpusima i specifičan status skromne židovske sastavnice hrvatske književnosti te se izriče nada da se ta sastavnica može obogatiti boljim upoznavanjem Gottliebova opusa. Uz pregled onoga što je zasad poznato od Gottliebova književnog djela, s naglaskom na književnoj produkciji u tridesetim i četrdesetim godinama, posebna se pažnja posvećuje neobjavljenom igrokazu Sanduk iz Perzije, nastalom u kraljevičkom logoru 1943, te romanu Ključ od velikih vrata, napisanom između 1942. i 1946, a na hrvatskom prvi put tiskanom 2021. U igrokazu se prepoznaju tipične odlike purimšpila, a u romanu se pronalaze elementi različitih žanrova: zatvorskog romana, romana o holokaustu, humorističnog romana o ratu hašekovskog tipa te konačno, i najvažnije, žanra znanstvene fantastike i s njime povezane političke utopije.