SažetakPad pacijenta u bolničkoj ustanovi spada u neželjene događaje u zdravstvenoj ustanovi te je jedan od pokazatelja sigurnosti pacijenta i indikator kvalitete u sustavu akreditacije. Otprilike trećina padova uzrokuje neki oblik ozljede pacijenta te direktno pridonosi smanjenju kvalitete zdravstvene skrbi uz različite psihofizičke poteškoće. Stoga je nužnost prevencije pada pacijenata važna dužnost svih zdravstvenih djelatnika, a posebno medicinskih sestara i tehničara. Jedan od alata za pomoć pri procjeni rizika od pada jesu standardizirane skale koje se primjenjuju u tu svrhu. U ovom radu prikazane su četiri različite ljestvice: Morseova skala, skala STRATIFY, skala Hendrich II. te skala koju je osmislilo osoblje baltimorske bolnice Johns Hopkins. Svaka od njih ima određene prednosti i nedostatke, a poželjno je da im je osjetljivost i specifičnost što veća. Idealna skala trebala bi biti jednostavna za upotrebu, precizna, ne iziskivati previše vremena za ispunjavanje te biti lako uklopiva u kliničku praksu bez dodatnog opterećivanja. Rezultat skale jest numerička vrijednost kojom se kod pacijenta procjenjuje rizik od pada (nizak, srednji, visok…) te se u skladu s time provode odgovarajuće preventivne mjere.Ključne riječi: sigurnost pacijenta, procjena rizika, pad u bolničkoj ustanovi, kvaliteta u zdravstvenoj njezi Datum primitka: 03.11.2016.

SažetakPad pacijenta u bolničkoj ustanovi spada u neželjene događaje u zdravstvenoj ustanovi te je jedan od pokazatelja sigurnosti pacijenta i indikator kvalitete u sustavu akreditacije. Otprilike trećina padova uzrokuje neki oblik ozljede pacijenta te direktno pridonosi smanjenju kvalitete zdravstvene skrbi uz različite psihofizičke poteškoće. Stoga je nužnost prevencije pada pacijenata važna dužnost svih zdravstvenih djelatnika, a posebno medicinskih sestara i tehničara. Jedan od alata za pomoć pri procjeni rizika od pada jesu standardizirane skale koje se primjenjuju u tu svrhu. U ovom radu prikazane su četiri različite ljestvice: Morseova skala, skala STRATIFY, skala Hendrich II. te skala koju je osmislilo osoblje baltimorske bolnice Johns Hopkins. Svaka od njih ima određene prednosti i nedostatke, a poželjno je da im je osjetljivost i specifičnost što veća. Idealna skala trebala bi biti jednostavna za upotrebu, precizna, ne iziskivati previše vremena za ispunjavanje te biti lako uklopiva u kliničku praksu bez dodatnog opterećivanja. Rezultat skale jest numerička vrijednost kojom se kod pacijenta procjenjuje rizik od pada (nizak, srednji, visok…) te se u skladu s time provode odgovarajuće preventivne mjere.Ključne riječi: sigurnost pacijenta, procjena rizika, pad u bolničkoj ustanovi, kvaliteta u zdravstvenoj njezi Datum primitka: 03.11.2016.

Cilj rada bio je ispitati samostigmatizirajuće stavove ispitanika iz skupine oboljelih od duševnih bolesti i utvrditi njihov stupanj samopoštovanja i samoefikasnosti u usporedbi s ispitanicima iz kontrolne skupine ispitanika iz opće populacije. U istraživanju je sudjelovalo 176 ispitanika podijeljenih u dvije skupine. Ispitivanu skupinu (74 ispitanika) činili su pacijenti hospitalizirani u Klinici za psihijatriju KBC-a Rijeka, a kontrolna skupina (102 ispitanika) izabrana je iz uzorka opće populacije. Svi ispitanici su popunili sljedeće upitnike: Rosenbergovu ljestvicu samopoštovanja i Ljestvicu opće samoefikasnosti, dok su pacijenti popunili i Upitnik o procjeni samostigmatizacije, konstruiran samo za potrebe ovog istraživanja. Oboljeli od duševnih bolesti iskazali su statistički značajno nižu razinu samopoštovanja i samoefikasnosti u odnosu na opću populaciju. Dobiveni rezultati pokazali su statistički značajnu, negativnu korelaciju između stupnja samopoštovanja i samoefikasnosti u odnosu na percipiranu samostigmatizaciju. Znači, ispitanici s nižim rezultatima na samopoštovanju i samoefikasnosti imaju izraženije samostigmatizirajuće stavove.Takvi stavovi su refleksija društvenih stereotipa prema osobama s mentalnim bolestima te njihovog prihvaćanja i primjene od duševnih bolesnika, što su preduvjeti nastanka samostigme. Samostigmatizacija ima dalekosežne posljedice na kvalitetu života, životnu funkcionalnost te socijalne i društvene interakcije pogođenih pojedinaca./ The aim of this paper was to examine the self-stigmatizing attitudes of the examinees from the group of mentally ill patients and determine their level of self-esteem and self-efficacy while comparing their results with those of examinees from the control group from the general population. 176 participants were included in this research and divided into two groups. The first group (74 subjects) consisted of patients hospitalized at the Psychiatric Department of the Clinical Hospital Centre Rijeka and the second, control group (102 subjects) was selected from a sample of the general population.The respondents were given a questionnaire that consisted of the Rosenberg Self-Esteem Scale and the General Self-Efficacy Scale, while psychiatric patients were also given the questionnaire for assessing self-stigmatization which was designed for the purpose of this research. The first group (psychiatric patients) has statistically significantly lower levels of self-esteem and self-efficacy than the examinees from the general population. Our results show statistically significant negative correlation between the degree of self-esteem and self-efficacy in relation to perceived self-stigmatization. Those participants with lower levels of self-esteem and self-efficacy have more self-stigmatizing attitudes. These attitudes reflect the stereotypes about people with mental illness present in society and subsequently the acceptance and application of those stereotypes by the psychiatric patients, which are the preconditions for self-stigma. Self-stigmatization has f...

No abstract