The Water Framework Directive (WFD) 2000/60/EC established a framework for community action in the field of water policy. This Directive requires the monitoring of surface watercourses’ quality, which is undoubtedly influenced by the sediment composition. Their function can serve the living and transport purposes of numerous microorganisms and algae, but sediment may be a medium for transmitting dangerous toxic substances that are harmful to all living organisms in the environment as well. Many substances (including chemical substances, metals, and nutrients) can accumulate in sediment over time and be released in water or contaminate aquatic species, thus potentially negatively affecting the ecological or chemical status. Furthermore, flood events as well as human interventions can remobilise deposited sediment and thus result in the downstream and cross-border transport of sediment-associated contamination. The purpose of this investigation was to calculate the daily values of chemical elements in the transmission of suspended sediment and its accumulation in the suspended matter collected at some hydrological stations in the Danube River Basin during high flow events. The joint vision for the “Mura-Drava-Danube” area is to use the Transboundary Biosphere Reserve (TBR) concept to maintain a living river ecosystem for biodiversity and ecosystem services and to promote nature-friendly economic development for the local communities of this rural region. Therefore, this region requires a permanent sediment quality monitoring program.

Međuodnos ljudi i životinja prisutan je od osvita civilizacija. Kao što nam povijesni zapisi ukazuju, nekada je on bio puno dublji i dalekosežniji. Da bi taj odnos bio zdrav, zasigurno mu temelj mora predstavljati empatija – suosjećanje. Tu su primjeri drevnih kultura poput starih Hebreja, Sjevernoameričkih Indijanaca ili Eskima. Svakodnevica kultura staroga vijeka, njihov odnos s bližnjima, živim svijetom, životinjama, bio je neraskidivo povezan. Iz tog se međuodnosa učilo, njega se poštovalo, isto se prenosilo na sljedeće generacije, što kao takvo evidentno predstavlja bioetički vid cjelovitijeg sagledavanja živoga i života, nasuprot današnjem segmentiranom i seciranom pristupu. Uistinu, naši su stari u praktičnom življenju prekrasno i puno govorili da su im životinje stvarno bile blago, a upravo to otkriva se i kroz spomenuti primjer pozivajući nas ne na neke nove, suvremene perspektive tog odnosa, nego na prisjećanje i primjenu onih starih i prokušanih pogleda i naputaka zapisanih, primjerice, u hebrejskom Zakonu, odnosno Tori. Danas nam je u našoj svekolikoj otuđenosti od živoga svijeta u njegovu izvornom prirodnom obliku, koji smo utoliko industrijalizirali i pretvorili u potrošački proizvod, potreban optimalan odnos u kojem na određeni način obje strane mogu biti zadovoljene s obzirom na svoje biološke potrebe te na bioetički aspekt kao pogled na život u cjelini u kojem smo svi umreženi. Ase u tom nazoru tkanja života takne ili potrga jedna nit, neminovno je da će se titraji, ako ne i same rupe, proširiti čitavim tkanjem i odraziti se na izgled i funkcioniranje života kakav poznajemo. Zato je prijeko potrebno preispitivanje i obrazovanje o njemu na temelju tisućljetnih prokušanih principa.

Neupitna je iznimno važna uloga koju pčele imaju u prirodi kao oprašivači biljaka i proizvođači određenih nezamjenjivih prirodnih proizvoda. No, u posljednje vrijeme sve se češće pčele spominju kao žrtve onečišćenja okoliša koje predstavlja stvarnu prijetnju njihovom opstanku. Pčele su opnokrilasti kukci koji broje oko 20 000 poznatih vrsta, a nama najpoznatija i najbliža je medonosna pčela, odnosno siva kranjska pčela (Apis mellifera carnica). Pčele su zaslužne za 87,5 % oprašivanja kod biljaka cvjetnjača, što je posebno važno u poljoprivrednoj proizvodnji, dok se direktna korist od medonosnih pčela očituje i u pčelinjim proizvodima kao što su: med, vosak, propolis, pelud, otrov, matična mliječ. Stoga je ključno otkriti i pratiti na koji način i u kojoj mjeri onečišćivala poput teških metala i pesticida, iz vode, tla i zraka dospijevaju u biljke i njihove produkte kao i u same pčele. Sve se ono što pčele proizvode za sebe i ljudsku uporabu može odraziti na njihovo i na ljudsko zdravlje. Ovdje je potrebno sagledati cjelokupnu povezanost između, uvjetno rečeno, nežive prirode, tvari u vodi, tlu i zraku, s okolišnim uvjetima poput sve izraženije promjene staništa i klimatskih promjena te cjelokupni utjecaj na pčelinje populacije koje su se pokazale kao neprocjenjivi biopokazatelji u biomonitoringu onečišćenja okoliša.