The subject of this study is to determine predictive contributions of morphological characteristics and motor abilities on the 60m hurdles, with an aim to form a group of easily applicable field tests so as to identify boys who are talented in hurdle racing. The subject sample of this study was comprised of 60 boys aged 12-13. The variable sample consisted of a 60m hurdles criterion variable and a set of 13 predictor variables comprising of morphological characteristics, speed-strength abilities and the subjects' coordination qualities. Applying the regression analysis, the predictive contribution of a complete variable set of morphological characteristics and motor abilities was determined as an above average statistical significance, influencing 60m hurdle outcome. The greatest individual statistically significant predictive contribution was achieved by the variables of speed-strength quality assessment: 20m flying start race result with a standing long jump; and only one variable from the field of morphological characteristics: the shin length. The results support the following conclusion: the two specific variables of speed-strength quality, and 20m flying start race results along with standing long jump, can be relevant predictors of successful outcome in hurdle races.

No abstract

No abstract

A B S T R A C T Key words: Bio-Motor Potential, Model of Running Structure, Boys Aged 10-12 Years UvodTrčanje predstavlja prirodni ciklični oblik lokomocije čo-vjeka. Trčanje u formi sprintanja je samo jedan u mnoštvu mogućih oblika izražavanja izuzetno kompleksne motoričke sposobnosti koja se općenito odnosi na brzinu. Svaku sprintersku dionicu čini struktura od četiri zasebne, ali integrirajuće etape (Smajlović, 2010): start (faza latentnog vremena reakcije na startni signal i manifestne startne akcije); startna progresija (faza akceleracije brzine, traje do momenta dostizanja maksimalne brzine na sprinterskoj dionici); trčanje na distanci (faza održa-vanja dostignutog nivoa maksimalne brzine); finiširanje i ulazak u cilj (faza deceleracije brzine).Maksimalna brzina trčanja je zapravo rezultat optimalnog odnosa dva osnovna kinematička parametara koji se odnose na dužinu i frekvenciju koraka. Ovi kinematički parametri su u međuzavisanom odnosu, a ulovljeni su procesima centralne regulacije kretanja, morfološkim karakteristikama, motoričkim sposobnostima i energetskim procesima. Najpovoljniji odnos vrijednosti ova dva kinematiča parametra trčanja pri atletskom sprintu je determiniran antropometrijskim karakteristikama i motoričkim sposobnostima (Mero, Komi i Gregor, 1992). Duži-na koraka uglavnom zavisi od visine tijela i dužine nogu. S druge strane, frekvencija koraka zavisi od funkcioniranja centralnog nervnog sistema, te je također izrazito genetski određena (Čoh, Mihajlovič i Praprotnik, 2001). Rezultatski potencijal u atletskom sprintu je u najvećoj mjeri određen sa dva faktora: nivoom maksimalne brzine trčanja i sposobnošću akceleracije brzine (Smajlović, 2010).Trčanje je elementarna urođena forma kretanja sa već izgrađenim programom u centralnom nervnom sistemu. Efikasnost trčanja sa aspekta brzine je relativna individualna kategorija, te zavisi od različitih naslijeđenih funkcija. U razvoju djece se če-sto koristi termin "Prirodni biološki razvitak sprinterske brzine", koji zavisi od visine tijela, tjelesne mase, razvoja bio-motoričkih sposobnosti i forme motoričkog stereotipa kretanja (Bračič, Tomažin, Čoh, 2009). Maksimalna brzina trčanja se razlikuje i povećava uporedo sa starijim uzrasnim skupinama (Praprotnik i Čoh, 2001). Tokom adolescencije, različite morfološke karakteristike imaju značajan utjecaj na karakteristike trkačkog koraka, prije svega zbog dužine poluga koje imaju značajan utjecaj na tehniku trča-nja. Tri važna perioda rasta i razvoja djece: a.) prva i druga uzrasna skupina od 7-8 i 9-10 godina koje karakterizira usporen tjelesni rast i intenzivan rast mišića, b.) treća uzrasna skupina od 11-12 godina sa najbržim tjelesnim rastom i povećanjem tjelesne mase, i c.) četvrta uzrasna skupina od 13-14 godina u kojoj se procesi tjelesnog rasta i razvoja umiruju i stabiliziraju (Malina 1984, Buenen & Malina, 1988.Istraživanjem se pokušala utvrditi povezanost između morfoloških obilježja i dinamičkih parametara trčanja, u svrhu sagledavanja bio-motoričkog potencijal brzine trčanja dječaka uzrast...

A B S T R A C TThe aim of this study was to determine the effect of a four-month specific exercise program on correcting the posture of persons with different visual impairment. The sample consisted of 20 elementary students with visual impairment diagnosis, 11 boys and 9 girls aged 9-14 (12±0.6) Key words: Blind and Partially Sighted Persons, Body Posture, Exercise Program, Correction, Prevention UvodNepravilno držanje tijela može posljedično uzrokovati ošte-ćenje ili deformitet kičme u slučaju djece i mladih osoba. Također, svakodnevnim zauzimanjem neodgovarajućih položaja i nepravilnog držanja tijela, nastaje mogućnost pritiskanja organa za disanje i krvotok, što može usporiti srčani ciklus. Vizuelna kontrola utječe na posturalnu stabilnost i držanje tijela (Friedrich, 2008). Pojedinačno ili zajedno, sljepoća i slabovidnost mogu nepovoljno utjecati na držanje tijela, te znatno češće doprinose dijagnosticiranju različitih deformacija kičmenog stuba nego je to slučaj u općoj školskoj populaciji djece i mladih. Na početku puberteta, znatno češće su uočene strukturalne deformacije kičmenog stuba kod učenika sa oštećenim vidom, u odnosu na učenike sa normalnim vidom, a koji pripadaju istom uzrastu (Šakić, 1993).Da bi se ustanovile razlike između pravilnog držanja tijela i zdrave kičme u odnosu na prisustvo određenih kičmenih ošteće-nja i deformiteta, potrebno je poznavati fiziološki pravilan izgled kičmenog stuba. Ovakav izgled podrazumijeva postojanje četiri tipična zakrivljenja kičmenog stuba, a koja se različitim neprimjerenim opterećenjima mogu znatno povećati. U vratnom i lumbalnom dijelu nastaje konkavno zakrivljenje, dok je u leđnom dijelu i krstima prisutno konveksno zakrivljenje, što zajedno formira karakteristični dupli S izgled kičmenog stuba (Troekes, 2000).Potvrđeno je da se tjelesnim aktivnostima može poboljšati posturalna ravnoteža (Aydoğ i dr., 2006). Pritom je potrebno primarno raditi na funkcionalnosti mišića koji su odgovorni za očuvanje fiziološki pravilnog držanja tijela. Uspjeh osoba sa oštečenim vidom u različitim tjelesnim aktivnostima zavisi u velikoj mjeri od sposobnosti edukatora da verbalno prenese informacije (Sherrill, 1993). Kao veoma učinkovita forma tjelesne aktivnosti u radu sa osobama sa oštečenim vidom je vježba-nje u vodi. Ukoliko se radi sa osobama sa oštećenjem vidnog polja, osnova pri realizaciji tjelesnih aktivnosti se treba sastojati u učinkovitoj primjeni verbalnih i taktilnih uputa (Lulić-Drenjak i sar., 2012). Slabovidnu osobu treba voditi kroz konkretan sadržaj uz pomoć asistencije u vodi, a zatim da osoba takav sadržaj može što samostalnije izvoditi i kontinuirano ponavljati. Također, važno je slijepe i slabovidne osobe, u svakodnevnom životu konstantno napominjati na pravilno držanje tijela tako da nastoje povlačiti glavu i potiljak prema gore i nazad, kako bi što duže očuvali zdravlje kičmenog stuba i utjecali na svoj estetski izgled (Troekes, 2000).Cilj studije je utvrditi efekte četveromjesečnog programa vježbanja, na suhom i u vodi, na korekciju držanja tijela s...