“…10). Judaizam zauzima analogno stajalište, s razlikom da, iako i dalje zabranjuje eutanaziju, pravi relativnu razliku između aktivne i pasivne eutanazije, osuđujući prvu, ali uzimajući u obzir potonju, pod određenim uvjetima koji uvijek podrazumijevaju odsutnost bilo kakvih drugih mogućnosti izlječenja (Biotti-Mache, 2016;Hromovchuk i Byelov 2020,). U koliziji dviju podjednakih vrijednosti halahičkih načela, s jedne strane vrijednosti i svetosti života, a s druge strane vrijednosti sprječavanja patnje, judaizam pomirbeno rješenje pronalazi kako u zabrani ubrzanja prirodne smrti aktivnim činom (aktivna eutanazija), tako i u zabrani davanja terapije umirućem bolesniku kojemu nema spasa (Da-Don, 2017).…”