Odgoj i obrazovanje u Plemićkom konviktu u Zagrebu od 1852. do 1914. godine

Abstract

Temeljem kritičke interpretacije arhivskoga gradiva, novinskih članaka i relevantne literature autori se bave djelovanjem Plemićkoga konvikta u Zagrebu. On nalazi uporište u isusovačkoj odgojno–obrazovnoj tradiciji i utjecajima povijesno– političkih okolnosti od njegove obnove sredinom 19. stoljeća do Prvoga svjetskoga rata. Rad je usredotočen na organizacijske i odgojno–obrazovne postulate djelovanja konvikta, kao i na svakidašnjicu pitomaca u zadanom razdoblju.

The Local Space of Childhood

“…Analizom literature (Global Childhood Report, 2021; Poliklinika za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, 2020; UNICEF, 2021) možemo zaključiti da se globalno djetinjstvo, kao i lokalno, susreće s nizom novih izazova. Suvremeno društvo iznjedrilo je različite pojavnosti, poput društvenih mreža (Ibáñez-Cubillas et al, 2017), medija (Livingstone, 2002, 70-76), klimatskih promjena i održivoga razvoja (Dittus, 2018, 3-37), siromaštva i nejednakih prilika (Prole, 2021, 4), dostupnosti obrazovanja (Lazzari i Vandenbroeck, 2014, 15), konzumerizma, komercijalizacije, komodifikacije i hiperkomodifikacije djetinjstva (Dadić, 2015), porasta mentalnih oboljenja među djecom (Currie i Stabile, 2009), izmještanje mjesta odgoja i obrazovanja uzrokovanoga pandemijom Covid-19 (Daniel, 2020) i dr., a aktivno se je počeo propitivati i dječji identitet u lokalnom i globalnom kontekstu (Lancy, 2014, 82). Osjeća se intenzivno stremljenje prema lokalnomu, povratak arhaičnomu, nostalgično se gleda na djetinjstvo, potencira se djetinjstvo na selu i bliskost s prirodom.…”