No abstract

Tema odgovornog roditeljstva nedovoljno je istraživana u hrvatskoj teološkoj literaturi, za razliku od pedagogije gdje joj se pridalo znatno više pažnje. Budući da termin odgovornog roditeljstva te dvije znanosti ne tumače podjednako, autorice su uvidjele potrebu za jasnijom usporedbom teološke i pedagogijske perspektive analizirajući apostolsku posinodalnu pobudnicu pape Franje Amoris laetitia — Radost ljubavi. Teološka perspektiva naglašava da se odgovorno roditeljstvo temelji na ljudskoj odgovornosti koja se nadopunjuje kršćanski oblikovanom savjesti te je kao takvu nudi pedagogiji kao mogućnost. Prva se četiri poglavlja članka odnose na analizu dokumenta Amoris laetitia, a u petom se poglavlju nudi prikaz odgovornog roditeljstva iz perspektive suvremene pedagogijske znanosti.

The departure of a parent to serve a sentence of imprisonment affects the change of a family’s climate, which can be divided into three groups: (a) changes in daily life navigation and activity; (b) changes in parent-child relationships; and (c) changes in financial circumstances. The abrupt change that a child experiences can lead to the development of externalized and internalized behavioral problems, as well as changes in student academic achievement due to lack of motivation and concentration. Since the school is an educational institution that provides children with secondary socialization opportunities, it has an important role in supporting students whose parents are serving prison sentences. This paper presents research suggesting that stigmatizing students whose parents are in prison can bring shame, discomfort, and withdrawal to themselves. Considering that there are no clear suggestions on how the primary school should act when the parent goes to prison, the authors of this paper propose guidelines on minimizing the harmful consequences on socioemotional development and academic success of students whose parents go to prison.

No abstract

Temeljem kritičke interpretacije arhivskoga gradiva, novinskih članaka i relevantne literature autori se bave djelovanjem Plemićkoga konvikta u Zagrebu. On nalazi uporište u isusovačkoj odgojno–obrazovnoj tradiciji i utjecajima povijesno– političkih okolnosti od njegove obnove sredinom 19. stoljeća do Prvoga svjetskoga rata. Rad je usredotočen na organizacijske i odgojno–obrazovne postulate djelovanja konvikta, kao i na svakidašnjicu pitomaca u zadanom razdoblju.