“…Probleme eksternaliziranog tipa često određuje ljutnja, frustracija, neprijateljstvo te nepoštovanje socijalnih vrijednosti koje se očituje u ponašanjima kao što su krađa, laganje i otimanje, bježanje od kuće, iz škole, uništavanje imovine, rana seksualna aktivnost, agresivno ponašanje te antisocijalna i delinkventna ponašanja. Često se ističe kako kod internaliziranih problema dijete prvenstveno ima problema samo sa sobom te su takvi problemi i teže uočljivi okolini, dok kod eksternaliziranih problema djetetove reakcije najčešće stvaraju problem drugima iz svoje okoline te često dovode do sukoba s roditeljima, u školi i sa zakonom (Achenbach i sur., 2008.;Macuka, Smojver-Ažić i Burić, 2012.). Potrebno je istaknuti kako internalizirani i eksternalizirani problemi nisu međusobno isključivi te je na mnogim uzorcima utvrđena njihova pozitivna povezanost (Angold, Costello i Erkanli, 1999.; Achenbach i Rescorla, 2001.; Avenevoli i sur., 2001.;Brajša-Žganec, 2003.;Macuka, 2007.; Achenbach i sur., 2008.;Macuka, 2011.;.…”