Stabilnost i/ili promjene? Povjerenje u institucije u Hrvatskoj od 1999. do 2020.

Abstract

U radu se, na temelju podataka prikupljenih u istraživanjima koja je u osam vremenskih točaka u proteklih dvadeset godina na reprezentativnom uzorku hrvatskih građana proveo Fakultet političkih znanosti, analizira stanje institucionalnog povjerenja u Hrvatskoj. Oslanjajući se na teorijske koncepte Davida Eastona i Pippe Norris te uvažavajući prethodne studije o institucionalnom povjerenju u Hrvatskoj, rad donosi i neke nove elemente. Dok većina prethodnih radova obuhvaća najviše tri točke mjerenja u kratkom vremenskom rasponu i analizi latentne strukture institucionalnog povjerenja pristupa kroz eksploratorni pristup, ovaj se rad temelji na analizi osam vremenskih točaka i analizira prikladnost postojećih teorijskih modela. Usto, analiza fluktuacija u razinama institucionalnog povjerenja temelji se na utvrđivanju invarijantnosti mjerenja, što je važan metodološki doprinos rada. Osnovni rezultati studije mogu se podijeliti u tri grupe. Prvo, na deskriptivnoj razini utvrdili smo da je povjerenje građana u pojedine institucije najčešće ispod srednje vrijednosti na ljestvici od 1 do 5, osim u slučajevima vojske i policije. Drugo, analiza pokazuje da hrvatski građani razlikuju dva tipa institucionalnog povjerenja – povjerenje u predstavničke institucije i povjerenje u institucije sigurnosti. Treće, analiza je pokazala kako se u razdoblju od 1999. do 2020. povjerenje građana u predstavničke institucije smanjilo, dok je povjerenje u institucije sigurnosti ostalo izrazito stabilno. Na temelju toga moguće je izvesti dva važna zaključka. Ponajprije, korištenje invarijantnosti mjerenja trebalo bi postati standardom za buduća istraživanja povjerenja u kojima se uspoređuju različite vremenske točke. Potom, niska razina povjerenja u predstavničke institucije sugerira otuđenost građana od tih institucija i predstavlja problem funkcioniranju predstavničke demokracije u Hrvatskoj.

Populist attitudes in Croatia: first analysis with notes on conceptualisation and measurement

“…The key concept of this approach is political (institutional) trust, i.e., its negative relationship with populism. The same association can be expected in Croatia, otherwise characterised by low levels of institutional trust (Rose -Mishler 2010) which has further decreased in recent years (Bovan -Baketa 2022). Furthermore, as signaled in previous chapters, recent studies connect populism with social mistrust.…”

Religiosity as a predictor of students' political attitudes

“…7 Another specific feature of Istria and Primorje is the absence of equalization of ethnic and confessional identification throughout history, so its political potential is much weaker (Boneta & Banovac, 2007). The third specificity is the more intensive socialist modernization of the region, and thus more pronounced endogenous secularization (Boneta, 2000). Fourth, in the new political circumstances, the regional political elite was in opposition to the national one, and in the period of transition, it used the mentioned cultural specificities of the region, legitimizing itself by opposing the ethno-confessional mobilization.…”

Povjerenje u institucije i stavovi o ekonomiji

“…Drugačiji smjer pretpostavljene povezanosti čini se mogućim u kontekstu poput hrvatskog, gdje, uz niže razine institucionalnog povjerenja (Bovan i Baketa, 2022), padajuću političku participaciju i erodirajuće razine praktičke potpore demokraciji (Čular i Šalaj, 2019), (su)postoji relativno visoka razina preferencija za progresivno oporezivanje (Roosma, van Oorschot i Gelissen, 2015), dohodovnu jednakost (Murthi i Tiongson, 2008) te državnu intervenciju (Svallfors, 2012). Štoviše, u Hrvatskoj su različiti oblici preferencija za zaštitu od socijalnih i ekonomskih rizika ostali stabilnima (v. Henjak i Vuksan-Ćusa, 2019) u vremenu kada je institucionalno povjerenje erodiralo što upućuje na to da bi, ako veza među konceptima postoji, ista mogla biti i negativna.…”

“…S obzirom na nalaze o povezanosti političke efikasnosti i povjerenja u institucije, uopćeno niske razine povjerenja u ključne političke institucije (Bovan i Baketa, 2022) i erodirajuće zadovoljstvo demokracijom (Čular i Šalaj, 2019), čini se kako bi buduće studije trebale pomnije ispitati koncept političke alijenacije u Hrvatskoj. Točnije, tek preostaje istražiti koliko građana u Hrvatskoj se odlučilo za opciju "izlaska" odnosno trajnijeg isključenja iz političkog procesa.…”