Uloga osobnih čimbenika u objašnjenju kompulzivnog prejedanja

Abstract

Kod različitih oblika poremećaja hranjenja zajedničko obilježje je pretjerani utjecaj tjelesnog izgleda i težine u samoevaluaciji pojedinca uz neredovite ili kaotične obrasce unosa hrane. Zaseban poremećaj hranjenja kompulzivno prejedanje uključuje unos neuobičajeno velike količine hrane u kratkom vremenskom razdoblju kojeg prati intenzivan osjećaj gubitka kontrole. Dosadašnja istraživanja ukazuju na važnu ulogu raznih osobnih čimbenika u objašnjenju sklonosti kompulzivnom prejedanju, a cilj ovog istraživanja bio je ispitati zasebnu ulogu sposobnosti emocionalne regulacije i kontrole, razine uzbuđenja uslijed negativnog raspoloženja, samokritičnosti i samoohrabrivanja te indeksa tjelesne mase u objašnjenju sklonosti kompulzivnog prejedanja. U istraživanju su sudjelovale 302 djevojke prosječne dobi 22 godine (SD=2,70), a podaci su prikupljeni online upitnikom. Hijerarhijskom regresijskom analizom utvrđeni su zasebni doprinosi pojedinih skupina osobnih čimbenika objašnjenju kompulzivnog prejedanja kod djevojaka. Značajne samostalne odrednice kompulzivnog prejedanja su razina uzbuđenja uslijed negativnog raspoloženja i razina nevoljenog selfa kao zasebna dimenzija samokritičnosti. Zaključno, dobiveni rezultati ukazuju kako su djevojke s višom razinom uzbuđenja uslijed negativnog raspoloženja i višom razinom nevoljenog selfa sklonije kompulzivnom prejedanju, a odabrane osobne varijable u ovom istraživanju ukupno objašnjavaju 45,6 % varijance kompulzivnog prejedanja.

Prevencija poremećaja prehrane - Prevention of eating disorders

“…Iako su najpoznatiji poremećaji prehrane anoreksija i bulimija nervoza, sve se veća pažnja pridaje i proučavanju kompulzivnog prejedanja kao posebnog poremećaja prehrane, ali i kao obrasca ponašanja što znači da ne mora nužno imati obilježja poremećaja. Kompulzivnom prejedanju treba pristupiti ozbiljno jer u odsutnosti pravovremenog liječenja može napredovati u ozbiljan poremećaj hranjenja, dok prejedanje kao obrazac hranjenja nakon nekog vremena može i prestati [13].…”

“…Although the most well-known eating disorders are anorexia and bulimia nervosa, more and more attention is paid to the study of compulsive overeating as a special eating disorder, but also as a pattern of behavior which means that it does not have to have the characteristics of the disorder. Compulsive overeating should be taken seriously because in the absence of timely treatment, it can progress to a serious eating disorder, while overeating as a pattern of eating may stop after a while [13].…”