Autor priloga poseže za najreprezentativnijim djelima europske kulture iz vremena rane antike, Homerovom Ilijadom i Odisejom. Cilj mu je pokazati da se njihovi pojedini dijelovi mogu iščitavati i interpretirati ne samo književno, iako su to prije svega epska književna djela, nego i pedagoški. Metodom detektiranja upozorava na pojedina pjevanja i u sklopu njih određene stihove, a potom hermeneutski, odnosno analitički, upozorava na njihovu odgojnu i pedagošku težinu ili značenje te ih istodobno interpretira u skladu sa suvremenim dostignućima odgojnih znanosti. Kao glavnom okosnicom svog istraživanja poslužio se kriterijem motrenja ljudskog odrastanja u Homerovo vrijeme kroz životne dobi: djetinjstvo, preadolescencija, adolescencija, ali i govora o uzoru i slavi. U vremenu kad se zbog određene prakse življenja dovode u pitanje pojedine društvene, a samim tim i odgojne, vrijednosti ne toliko na razini odbacivanja načela koliko na praksi koja ga uvijek ne slijedi, upućuje se na izvore kako bi se vidio nastanak i življenje vrijednosti u počecima europskoga civilizacijskog kruga, kojemu pripada i Hrvatska.Ključne riječi: Homer, novorođenče, dječak, mladić, odgoj, odgajanik, odgajatelj Marko Pranjić, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, Kampus Borongaj, Borongajska cesta 83d, 10 000 Zagreb, Hrvatska. E-mail: mpranjic@hrstud.hr Odgoj je u staroj Grčkoj vrijedio samo za plemstvo (Jaeger, 1989.;Marrou, 1977.), a ticao se i tjelesne i duševne razine čovjeka, s nakanom da se dođe do jake osobnosti. U tom okruženju odgojena osoba morala je biti odlučna, poduzetna i u borbi okretna, o čemu se naveliko govori u Homerovim epovima (Freemans, 1932.), tako da se u njegovu životnom i obrazovnom 249