In contrast to the traditional approach where all verbs with the same prefix form a cluster of homonymic relations, this chapter proposes a single underlying schematic meaning as more or less common to all such verbs. Although these verbs differ in their more specific individual meanings, on the schematic level they form a category motivated by the single superschema. The schematic meaning of the Croatian verbal prefix iz- and its allomorphs is-, iš-, iž-, i- and iza- (jointly referred to as iz-) is best characterized as ‘transition from an intralocative to an extralocative position’. Its semantic span runs from prototypical to peripheral cases, and is defined by the conceptual status and relations among the agentive trajector, trajector and landmark.

No abstract

This paper explores the polysemy of the Croatian verbal prefix od- ‘(away) from’ from a Cognitive Grammar perspective (Langacker, 1987, 1991, etc.; Taylor, 2002). Despite the seemingly inordinate semantic heterogeneity of od-prefixed verbs, we argue that the different uses of od- are semantically motivated and that this has at least as much to do with the existence of a single abstract sanctioning schema as it does with the motivated extensions from the prototype, viz. spatial ablativity, or other category members. In this way we depart not only from the deep-rooted Croatian tradition, which tends to ignore any semantic motivation among different uses of a single prefix (e.g. Babić, 1986), but also from those cognitive linguistic approaches which rely on meaning chains, i.e. categorization by extension, to account for the polysemy of prefixes, prepositions and particles (e.g. Janda, 1985, 1986, 1988; Šarić, 2006a, 2006b, 2008, etc.).

Primjenjujući teorijsko-metodološki okvir kognitivne gramatike (Langacker 1987, 1991, 2008, 2009, Taylor 2002, Belaj i Tanacković Faletar 2014, 2017), ova će rasprava biti posvećena podjeli eksplicitno subordiniranih klauzi. U kognitivnoj gramatici subordinirane se klauze, kao uostalom i u većini ostalih gramatičkih teorija, dijele na relativne, kompletivne i adverbijalne, no ta podjela, barem kada je hrvatski jezik u pitanju, ne obuhvaća sve tipove eksplicitne subordinacije te zahtijeva određenu reviziju. Ovdje će se eksplicitno subordiniranim klauzama pristupiti kao kontinuumu konstrukcija u rasponu od shematičnijih prema specifičnijima te će se na najshematičnijoj razini one podijeliti na relativne i nerelativne, i to iz najmanje dva razloga: prvo, pojam odnosa bez ikakve je sumnje najvažniji pojam svake razine gramatičkoga opisa te je u tom smislu izrazito pogodan kao osnovni kriterij različitih klasifikacija i podjela (npr. vrsta riječi), pa tako i subordiniranih klauzi, i drugo, relativne su rečenice jedinstvene u kategoriji subordiniranih klauzi jer su one jedine klauze u kojima veznik uz opću funkciju povezivanja ima i funkciju supstituiranja, čime se u subordiniranoj klauzi omogućuje razvijanje različitih značenja imanentnih ostalim vrstama (gotovo svih adverbijalnih i kompletivnih), pa takva opća podjela s jedne strane obuhvaća sve tipove subordinacije, a s druge pak strane u skladu s općim kognitivnolingvističkim pristupom kategorizaciji podržava preklapanja njihovih različitih tipova.

Ovdje se iznose argumenti u prilog tome da što u takvim konstrukcijama nije ni korelativ (barem ne prototipni) niti je primarno rastavni veznik, pa čak ni tamo gdje alternira s prototipnim disjunktivnim veznicima, čime se otvaraju zanimljiva pitanja odnosa disjunktivnosti i kopulativnosti. Isto tako dokazuje se da u kategorijalnom smislu što u toj svojoj funkciji dijeli obilježja dviju, a s obzirom na obvezno udvajanje može se reći čak i triju vrsta riječi, čime se potvrđuje kao jedan od boljih primjera graničnih kategorija u hrvatskom jeziku.Ključne riječi: prilog, veznik, čestica, sastavni veznik, rastavni veznik, korelativ * Ovaj je rad financirala Hrvatska zaklada za znanost projektom Sintaktička i semantička analiza dopuna i dodataka u hrvatskom jeziku -SARGADA (2019-04-7896).