SažetakU istraživanjima se pokazalo kako su stavovi prema matematici značajan prediktor različitih ishoda u matematici, poput angažmana ili postignuća, ali i kasnije akademske izvedbe u matematici i prirodnim predmetima te uspjeha i upornosti u učenju matematike. Međutim, na hrvatskim uzorcima stavovi prema matematici i njihov odnos s uspjehom iz Matematike i Fizike slabo je istražen, kao i uloga radnog pamćenja u navedenome odnosu. Radno pamćenje snažno je povezano s izvedbom u zadacima iz matematike i stoga je od praktične koristi odrediti kakvu ulogu ima u odnosu stavova prema matematici i uspjeha iz Matematike i Fizike. Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku od 178 učenika V. gimnazije u Zagrebu, u kojemu je podjednak omjer spolova. Rezultati provedenog istraživanja pokazuju kako radno pamćenje i Percipirana korisnost matematike nisu značajni prediktori uspjeha iz Matematike i Fizike kada su u regresijsku jednadžbu uključeni i faceti stavova prema matematici, Naklonost prema matematici i Matematičko samopoimanje. Konačan model i zabilježeni medijacijski efekti imaju praktične implikacije i upućuju na daljnja istraživanja odnosa tih konstrukata.Ključne riječi: stavovi prema matematici, radno pamćenje, školski uspjeh UVOD Stavovi prema matematici Sve se više prepoznaje da, uz kognitivne faktore, afektivni faktori također imaju ključnu ulogu u podučavanju i učenju matematike (Majeed, Darmawan i Lynch, 2013). McLeod (1992) je pionir nove faze proučavanja afekata u obrazovanju iz matematike, odnosno reprezentirao je afektivnu komponentu kao tri subdomene: emocije, stavove i vjerovanja. U prijašnjim istraživanjima (npr.

Ballistic protection for armed forces requires a continuous performance improvement to successfully face ever evolving threats and scenarios. Ballistic tests are conventionally carried out in order to assess and validate the levels of protection to a high degree of accuracy. Although very effective, those tests are often time consuming and lack the necessary flexibility. A better approach would be to set up a numerical protocol for a number of simulations and only carry out final real life validation tests. Unquestionably, the main advantage of finite element modelling is the possibility to simultaneously evaluate a wide variety of configurations and their interactions (materials, geometry, architecture, etc.). For reliability, it is necessary to use sufficiently precise material behaviour models to accurately transcribe the phenomena observed during the impact. Our study focuses on the mechanical behaviour of 9 mm ammunition materials, namely a lead alloy core and a steel alloy jacket. For this purpose, a preliminary study (not presented here), was carried out on both the lead core and the steel jacket separately and the parameters for each constitutive model were determined. Lead-steel cylindrical samples, extracted from the ammunition, have been used for the validation of the entire constitutive model. By utilizing those samples, a high degree of the ammunitions material properties have been retained. SHPB tests have been carried out in multiple conditions, varying the striker speeds and temperatures. Additionally, the tests were recorded with an ultra-high speed camera. Strain gages were used to record signals along the input and output bars. Those measurements have been compared to numerical results using Finite Element code (ABAQUS® Explicit). A very satisfying correlation between the experimental data and the simulation has been reached, thus validating the jacket and core constitutive models and interactions for subsequent studies of ballistic impacts.

Today, almost every computer has at least one multicore processor. To remain in stride with hardware developments, numerous university faculties oriented towards computer science have introduced parallel programming as an integral part of their courses. The question is, given the availability of parallel architectures, and considering future trends in programming, whether it is time for parallel programming to also become an integral part of the informatics curriculum in secondary schools? This paper presents research conducted in three schools in Croatia over several school years. A total of 162 students from the science-mathematic high schools participated in the research. The results, based on student evaluations, suggest that this course content is equally interesting and somewhat more difficult, and perceived as equally useful as other course content taught to students. Moreover, the findings indicate that students can understand and later apply some of the fundamental concepts of parallel programming.

No abstract

Svrha je ovoga preglednog rada uputiti na bogatu povijest koncepta pouzdanosti mjerenja i strjelovit napredak u procjeni pouzdanosti koji se dogodio od 1940-ih, što je rezultiralo velikim brojem pristupa procjeni pouzdanosti. Na početku je rada naveden kratak povijesni pregled nastanka koncepta pouzdanosti i metoda procjene pouzdanosti. Potom su opisani koeficijenti unutarnje konzistencije prateći njihov kronološki razvoj. Kritizirana je primjena Cronbachova α koeficijenta bez provjere potrebnih pretpostavki te su obrazložene česta pogrešna shvaćanja vezana uz Cronbachov α koeficijent. Navedene su pretpostavke potrebne za opravdanu primjenu α koeficijenta, pristranosti procjene u slučaju nezadovoljenosti potrebnih pretpostavki, ispravan način izvještavanja o pouzdanosti, kao i moguće primjene koeficijenta u svrhe različite od procjene pouzdanosti. Međutim, u praksi su pretpostavke za opravdanu primjenu α koeficijenta vrlo rijetko zadovoljene i često je opravdana primjena drugih koeficijenata, poput λ2, λ4, ρNDG ili ω, za kojeg se pokazalo da je u većini uvjeta najmanje pristran. Ponuđene su smjernice za primjenu navedenih koeficijenata. Najnoviji je pristup procjeni pouzdanosti strukturalnim modeliranjem, koje omogućava jednostavnu provjeru navedenih pretpostavki i u kombinaciji s ω i ωH koeficijentima rezultira vjerodostojnom procjenom pouzdanosti, a opravdan je u slučaju kompleksnih mjernih modela. Naposljetku, istaknuti su konceptualni problemi vezani uz procjenu pouzdanosti te su predložene smjernice za daljnja istraživanja pouzdanosti mjerenja.