SplitU radu se razmatra ulična nomenklatura grada Splita putem analize i interpretacije planova grada iz 1976. i 2012. godine. Shvaćajući imena ulica i trgova kao dio semiosfere u kojoj je svaki hodonim pomno odabran, njihovom analizom nastoje se prikazati društvena i politička ozračja navedenih razdoblja. Također, imenovanje ulica povezuje se s političkim djelovanjem, kao odrazom moći, što za cilj ima utjecaj na identitetske oznake stanovništva koje živi na određenom prostoru. U sklopu istraživanja obrađena je i prostorna identi kacija hodonima, čijom se analizom nastoji utvrditi "diše" li prostor Splita, na temelju hodonima, lokalno, regionalno ili nacionalno (supranacionalno). Kao suprotnost službenoj uličnoj nomenklaturi koja je u domeni političkih odluka, rad prikazuje i imenovanje mjesta u gradu Splitu od strane lokalnog stanovništva kao rezultat svakidašnjih praksi i privrženosti mjestu stanovanja, rada i ostvarenja različitih potreba.Ključne riječi: prostor, kulturni krajolik, hodonimi, razine prostorne identi kacije, Split UvodIako se od samih začetaka geogra ja bavi zičkom dimenzijom prostora, u posljednjim desetljećima dolazi do tzv. prostornog obrata (engl. spatial turn) kada prostor prestaje biti neutralna komponenta na koju se kulturna značenja samo gomilaju. Na taj način prostor postaje analitički potentniji te čini podlogu za širu interpretaciju i analizu (Čapo i Gulin Zrnić 2011: 10). Kod prikazivanja javnog prostora, socijalne grupe selektivno biraju elemente iz zajedničke tradicije kojima će prikazati kontinuitet naseljenosti određenog prostora, zajedničku prošlost i kulturu. Konkretnije, biraju se elementi preko kojih se socijalna grupa identi cira. Socijalne grupe stvaraju kognitivan i/ili afektivan odnos prema objektima u prostoru te pretvaraju materijalno okruženje u prostor ispunjen simboličkim značenjem. Tako je svakodnevni prostor čovjeka odraz njegove povezanosti s određenim mjestom. U tom pogledu osobito su zanimljivi gradovi, budući da je život u njima ubrzan i komprimiran, a socijalne strukture, poput, primjerice, institucija vlasti, nastoje prihvatljive društvene obrasce integrirati u (urbani) kulturni krajolik. Stoga se kulturni krajolik može tumačiti kao najava, objava i izloženost podataka o socijalnim grupama koje nastanjuju određeni prostor. Ugrađeni ili antropogeni krajolik sadrži slojeve informacija o sustavima vrijednosti, sklonostima, uvjerenjima, strahovima i istinama svojih "kreatora". U tom kontekstu arhitektura je jedan od glavnih jezika modernog društva, koji označava duhovnu dimenziju investitora, arhitekata i korisnika (Czepczynski 2008: 2). Međutim, uz prostorni raspored i međusobni odnos morfoloških elemenata svakog naselja, odnosno grada značajno je i njihovo imenovanje, budući da se preko geografskih imena (toponima) prostor prepoznaje, pamti i dijeli. Geografska imena zapravo opisuju prostor, odnosno sadržavaju najkraći mogući jezični opis prostora i
The article discusses the symbolism of the rural and suburban landscape of the Holy Land in the New Testament. Based on the results of previous geographical and theological (exegetical) research of certain elements of the natural and cultural landscape, and studies of biblical texts and descriptions of landscape motifs in areas where Jesus Christ lived and worked, the article attempts to point out the symbolism that enriches mere facts about the geographical reality of the Holy Land. It has been determined that the most important natural-geographical forms and phenomena are clearly recognized in the rural and suburban landscape of the Holy Land, while the identity of the Jewish community formed by different human activities and ways of life is imprinted in the cultural landscape, which includes a related web of multiple dualities: the real and the imaginary, the natural and the supernatural, and the material and the spiritual.
This paper deals with the first integral map of Croatian historical regions, which was made in the second half of the 17th century. The manuscript version of the map was drawn for the purposes of the Papal Illyrian (Croatian) Congregation of St. Jerome in Rome by Pietro Andrea Buffalini in 1663. The map was later printed, with appropriate changes, under the title Illyricum hodiernum in Ivan Lučić's historiographic work De Regno Dalmatiae et Croatiae, and in Willem Blaeu's Atlas Maior sive Geographia Blaviana in 1668. Judging from the contents of these versions of the map, and the political circumstances in which they emerged, the Croatian polyhistor and cartographer Ivan Lučić contributed the most to the formation of their contents. As an outstanding expert on the history and geography of Croatia, Lučić translated his own cartographic imaginarium into a cartographic synthesis in the form of an overview map that emerged based both on a compilation of the contents of older maps, and on his personal research. In this map his primary intent was to show, in the spirit of Illyrianism linked to the Catholic Reformation, the area which during that period constituted Illyria, or rather Croatia, and also to make use of the potential that maps, as codified depictions of geographic reality, have when it is necessary to present spatial relations in the context of a historical-geographic review of the development of Croatia.
scite is a Brooklyn-based organization that helps researchers better discover and understand research articles through Smart Citations–citations that display the context of the citation and describe whether the article provides supporting or contrasting evidence. scite is used by students and researchers from around the world and is funded in part by the National Science Foundation and the National Institute on Drug Abuse of the National Institutes of Health.
customersupport@researchsolutions.com
10624 S. Eastern Ave., Ste. A-614
Henderson, NV 89052, USA
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.
Copyright © 2025 scite LLC. All rights reserved.
Made with 💙 for researchers
Part of the Research Solutions Family.