Spoznaje današnjega europskoga čovjeka o svijetu jezično se očituju i u frazemima sa zoonimnom (animalnom) sastavnicom, u kojima se različita ljudska iskustva povezuju s ponašanjem pojedinih životinja, ponajprije onih koje najbolje poznajemo i koje možemo susresti u svojoj okolini. U ovome radu bavit ćemo se izabranim somatskim frazemima u kojima je osnovna sastavnica meronim, tj. krajnji dio ("prsti") životinjskoga ekstremiteta, odnosno holonima noga. Usporedba takvih frazema u hrvatskom s istoznačnim ili bliskoznačnim frazemima u pojedinim slavenskim jezicima pokazat će određene kulturološke specifičnosti koje nisu nužno vezane uza životinje, a analiza njihova značenja i uporabe pokazat će i neke semantičke i pragmatičke pomake u iskazivanju tradicionalnoga i suvremenoga odnosa prema životinjama na frazeološkoj razini.

Životinje u frazeološkom ruhu zbornik je većega dijela radova izloženih na međunarodnom znanstvenom skupu Animalistički frazemi u slavenskim jezicima. Skup je održan 21. i 22. ožujka 2014. godine na zagrebačkom Filozofskom fakultetu u sklopu istoimenoga istraživanja kojem je Sveučilište u Zagrebu dodijelilo potporu u studenom 2013. godine. Na skupu je sudjelovalo 49 znanstvenika: 22 iz Hrvatske te 27 iz Bosne i Hercegovine, Bugarske, Mađarske, Makedonije, Poljske, Slovačke i Slovenije. Zbornik sadržava recenzirane znanstvene radove u kojima se propituje zastupljenost naziva životinja u različitim frazeološkim jedinicama slavenskih, ali i romanskih te germanskih jezika, ukazuje na njihovu pragmatičnu i kulturološku važnost te pruža uvid u suvremene frazeološke tendencije primijenjene i na odabranu skupinu frazema.

No abstract

Pregled slovačke sintakse Dubravke Sesar objavljen je u prestižnom nizu Manualia Universitatis studiorum Zagrabiensis. Riječ je o sveučilišnom udžbeniku namijenjenom studiju slovačkoga jezika i književnosti, koji je kao jedan od neofi loloških studija na Filozofskom Fakultetu u Zagrebu pokrenut 1997./98. akademske godine zahvaljujući upravo autorici udžbenika. Knjiga je napisana na hrvatskom jeziku, a naslovi, poglavlja i potpoglavlja napisani su dvojezično (hrvatski i slovački). Dvojezičnost se dosljedno zadržava u primjerima koji ilustriraju pojedine sintaktičke pojave i kategorije. Takav se autoričin postupak pokazuje vrlo korisnim jer u postojećim hrvatsko-slovačkim rječnicima nije na zadovoljavajući način obrađeno ni osnovno gramatičko pojmovlje. Autorica je svoju preglednu sintaksu slovačkoga jezika koncipirala polazeći ponajprije od vlastita nastavnoga iskustva sa studentima zagrebačke slovakistike. Zato u njoj skreće pozornost na one točke koje se u sintaksama hrvatskoga jezika obrađuju drukčije nego u sintaksama slovačkoga jezika, ili se tumače s pomoću drukčijih gramatičkih, semantičkih ili funkcionalnih kriterija pa u studenata često izazivaju nesporazume, kao što sama ističe u svojem predgovoru. Riječ je, dakle, o prvoj kontrastivnoj slovačkoj sintaksi u usporedbi s hrvatskom (poput Wójcikove ruske kontrastivne gramatike na poljskoj osnovi, Varšava 1973, ili ruske sintakse u usporedbi s češkom, red. M. Kubík, Prag 1982). Knjiga se sastoji od Predgovora (str. 7), teoretskoga dijela podijeljenoga na 16 poglavlja s nizom potpoglavlja (str. 9-98), dodatka koji sadrži praktični dio (str. 101-127), obosmjernoga kazala pojmova (Hrvatsko-slovačko kazalo pojmova (str. 141-148) i Slovačko-hrvatsko kazalo pojmova (str. 149-156)) te popisa literature (str. 157-158). U teoretskom dijelu u prvim je trima poglavljima defi nirano osnovno sintaktičko pojmovlje (sintaksa, rečenica i rečenični članovi, sintagma i dr.). Zatim slijede poglavlja posvećena jednostavnoj rečenici, u kojima autorica komparativnom metodom opisuje pojedinačne glavne (subjekt i predikat) i dodatne rečenične članove (objekt, atribut, apoziciju, predikatni atribut-proširak i priložnu oznaku). U dodatne članove svrstava i apoziciju (slov. prístavok) i predikatni atribut-proširak (slov. doplnok), uz napomenu da su te dvije pojave u slovačkim gramatikama svrstane u polurečenične ili polupredikatne strukture-polopredikatívne (polovetné) konštrukcie. One se opisuju odmah u sljedećem kratkom, no komparativnim zapa

Prijedlog za s prvotno prostornim značenjem pripada skupini primarnih i netvorbenih jednosložnih prijedloga u hrvatskom i slovačkom jeziku. U članku se istražuje vremensko značenje prijedloga za. Na temelju kroatističke i slovakističke sekundarne literature i potvrda iz hrvatsko--slovačkih paralelnih tekstova utvrđuju se podudarnosti i razlike među njegovim metajezičnim opisima i uporabe u vremenskom značenju u hrvatskoj i slovačkoj jezičnoj praksi te se prikazuju mogućnosti obostranoga prevođenja.