U radu se predstavljaju projekti koji se trenutačno provode na Odjelu za hrvatski standardni jezik u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Osobita se pozornost posvećuje četirima povezanim projektima: Hrvatski mrežni rječnik – Mrežnik, Hrvatsko jezikoslovno nazivlje – Jena, Muško i žensko u hrvatskome jeziku i Religijski pravopis. Analizira se metodologija primijenjena u navedenim projektima te način na koji se u njima ostvaruje normativnost. Posebna se pozornost posvećuje jezičnim savjetima, koji su važna sastavnica svih navedenih projekata.

U članku se analiziraju mocijski odnosi u odabranim hrvatskim gramatikama i rječnicima do objavljivanja Parčićeva rječnika 1901. godine. Propituje se jesu li i na koji način stari hrvatski gramatičari obrađivali mocijske odnose te u kojoj su mjeri mocijski parnjaci zastupljeni u rječnicima. S jedne strane, i gramatike i rječnici ovjeravali su uporabnu situaciju i pisanu praksu, a s druge strane, pokazatelji su autorske inventivnosti u popunjavanju postojećega leksičkoga fonda novim sastavnicama, a takvi su rječotvorni prinosi bili uobičajeni u predstandardizacijskoj fazi hrvatskoga jezika. Stoga su gramatike i rječnici i primjer jezične uporabe i izvor za povijesnojezičnu analizu na svim razinama. U raščlambu su uključene tri gramatike i četiri rječnika. Da bi se dobio što bolji uvid u problematiku, odabrani su rječnici koji se međusobno razlikuju opsegom, vrstom i namjenom. Na temelju zaključaka o poimanju mocijskih odnosa u starijoj hrvatskoj gramatikografiji i leksikografiji uočen je problem povezan sa suvremenom definicijom mocije te ponuđen prijedlog za njezinu doradu, bar kad je riječ o povijesnojezičnim istraživanjima.

U radu će se prikazati odnos između deskriptivnoga i preskriptivnoga pristupa nazivlju na primjeru projekta Hrvatsko jezikoslovno nazivlje – Jena. U tome se projektu polazi od abecedarija nastaloga ispisivanjem nazivlja iz odabranih izvora i specijaliziranoga jezikoslovnoga korpusa (deskriptivni pristup). Nakon toga se nazivlje koje se nalazi u izvorima usustavljuje s pomoću terminoloških načela kako bi se među sinonimnim nazivima odredilo koji su nazivi preporučeni, dopušteni, nepreporučeni, predloženi, zastarjeli ili žargonski (preskriptivni pristup). Posebna se pozornost posvećuje zastarjelim nazivima. U radu se analiziraju i tri hipoteze: 1. znanstveno i stručno nazivlje glavni je element metajezika struke, pa se analizi metajezika struke može pristupiti čestotnom korpusnom analizom, 2. iz korpusa struke usporedbom s općejezičnim korpusom mogu se računalno ekscerpirati potencijalni jezikoslovni nazivi kako bi se stvorio ili upotpunio abecedarij koji su sastavili stručnjaci pojedinih potpodručja, 3. iako je Struna normativna baza, u terminološkome radu na pojedinome nazivlju nužna je kombinacija deskriptivnoga i normativnoga pristupa. Kako bi se osvijetlio odnos između deskripcije i preskripcije u Jeni, analizirana je i višestruka uloga polja Napomene.

U radu se analizira zastupljenost i obrada profesijskih naziva u hrvatskim općejezičnim i terminološkim rječnicima. Posebna je pozornost posvećena terminološkoj bazi Struna i e-rječniku Mrežnik. S terminološkoga se stajališta analizira profesijsko nazivlje koje se pojavljuje u nazivlju mnogih struka. Analizira se zastupljenost i obrada takvoga nazivlja u Struni te u terminološkim rječnicima dostupnima na Hrvatskome terminološkom portalu i daje prijedlog obrade profesijskoga nazivlja na primjeru jezikoslovnoga nazivlja. Također se prikazuje kako se takvo nazivlje obrađuje u Hrvatskome mrežnom rječniku – Mrežniku. Na taj se način ujedinjuju rezultati rada na projektu Muško i žensko u hrvatskome jeziku i Hrvatski mrežni rječnik – Mrežnik te prikazuje u čemu je razlika u obradi takvoga nazivlja u općemu i terminološkome rječniku ili bazi.

U radu se analiziraju stereotipi u hrvatskome jeziku, nazivlje spolne/rodne (ne)diskriminacije, strategije postizanja spolno/rodno nediskriminirajućega jezika u kojemu su na najmanju mjeru svedeni spolni/rodni stereotipi i predrasude te je prikazan odraz takvoga pristupa na leksikografsku obradu u e-rječniku (na primjeru Mrežnika) i terminološkoj bazi (na primjeru Jene). Istraživanje se temelji na korpusnoj analizi triju hrvatskih korpusa (hrWaC, Hrvatska jezična riznica i Jezikoslovni korpus), koji su pretraživi u Sketch Engineu. U radu se pokazuje 1. da se nazivlje i strategije za postizanje spolno/rodno nediskriminirajućega hrvatskog jezika razlikuju od nazivlja i strategija koji se primjenjuju u engleskome i nekim drugim jezicima, 2. da je izgradnja mocijskih profesijskih naziva katkad teška i izvornim govornicima hrvatskoga jezika, 3. da se izgradnja spolno/rodno nediskriminirajućega i uključivoga jezika u kojemu su stereotipi svedeni na najmanju moguću mjeru zrcali i u e-leksikografskoj obradi u nekoliko polja rječničkoga/terminološkoga članka.