LEADER has often been praised as a successful approach to rural development, although its implementation is not without scholarly critiques. The aim of this paper is to contribute to the understanding of how LEADER, now in its initial phase in Croatia, operates within the shifting local power relations in rural areas. We focus on questions concerning the social background of the new LEADER project class, financing, the influence of local politics and the trust and involvement of the local population. Since factors contributing to success and failure of EU programmes have often been attributed to their localization into a specific territorial context, among other things, we use a regional and typological approach in selecting 10 LAGs for conducting in-depth semi-structured interviews. The results indicate that, in relation to the local territorial context, the differentiation between the internal and external project classes might be useful as an analytical tool. Furthermore, we have confirmed that there might be pitfalls in using financial criteria as the only instrument of assessment for evaluation which disregards whether the projects implemented are inclusive and responsive to the needs of the whole of local populace -which runs contrary to the basic tenets of LEADER. Finally, the role of local politics has been specifically identified in two diametrical territorial contexts (rural periphery, and more dynamic developed areas).

Istraživanje razvojnih perspektiva u ruralnoj lokalnoj zajednici Nataša Bokan Zavod za agrarnu ekonomiku i ruralni razvoj, Agronomski fakultet, Sveučilište u Zagrebu Orlanda Obad Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb Rad se bavi razvojnim perspektivama ruralnog područja Grada Dubrovnika. Cilj je istražiti izazove s kojima se poljoprivrednici susreću u radu i svakodnevnom životu, utvrditi potencijale za razvoj te ponuditi razvojne smjerove ruralne lokalne zajednice u Gradu Dubrovniku. Empirijsko je istraživanje provedeno metodom ankete i polustrukturiranog intervjua među pedeset tri poljoprivrednika/ce u svibnju 2016. godine u selima i drugim naseljima u ruralnom prostoru koja pripadaju Dubrovniku. Utvrđena su tri komplementarna razvojna smjera: diversifikacija ruralnih djelatnosti koja je povezana s konkuriranjem za fondove Europske unije, osnivanje zadruga i razvoj zadružnog načina suradnje te prelazak na ekološku poljoprivrednu proizvodnju. U analizi se kritički sagledavaju razvojne prepreke u svim trima aspektima razvoja te se predlaže kako bi se razvojni potencijali mogli upotrijebiti na dobrobit lokalne zajednice. Slijedeći logiku neoendogenog ruralnog razvoja, autorice u zaključku ocrtavaju konture razvoja ruralnog područja Grada Dubrovnika koji bi, u socioekonomskom pogledu, u većoj mjeri integrirao Grad, ali ističu i prepreke na putu takvog razvojnog smjera u lokalnom kontekstu. Ključne riječi: ruralni razvoj, diversifikacija, zadrugarstvo, ekološka poljoprivreda, Dubrovnik Uvod 1 Ako postoji neka strategija preživljavanja lokalnog stanovništva u ljetnim mjesecima u Dubrovniku, gradu koji godišnje bilježi više od milijun turističkih dolazaka, 2 ona je proizvod prešutnog dvostrukog koda, koji je odraz nevidljive solidarnosti lokalnih 1 Istraživanje je 2016. provela neformalna istraživačka skupina Ruralije, u sklopu projekta Dubrovačke razvojne agencije (DURA) pod nazivom "Agrobiznis-oplemenjivanje poljoprivredne baštine u prekograničnoj Dubrovačko-hercegovačkoj regiji". Obje su autorice rada članice Ruralija. Ovaj je rad sufinancirala Hrvatska zaklada za znanost projektom "Transformacija rada u posttranzicijskoj Hrvatskoj" (IP-2016-06-7388). 2 Prema Popisu stanovništva, kućanstava i stanova Državnog zavoda za statistiku (DZS) iz 2011., Grad Dubrovnik imao je više od 40 tisuća stanovnika, a područje je sastavljeno od 32 naselja, među kojima sâm Dubrovnik ima oko 28 tisuća stanovnika (DZS 2011).

No abstract

The author is using a series of examples from her three-year research on social perception of the European Union in Croatia in order to pose several critical questions regarding the current application of the Balkanist criticism in the region and beyond. The research was conducted with three groups of interviewees who were, in different ways, related to the EU. Various notions of Europe and the Balkans, which appeared throughout these interviews, differed from the predominant discourse of the 1990s. The article also indicates the decline of the importance of symbolic geography in the interpretation of notions associated with the EU. In the questioning of metatheoretical level, the author suggests several new paths of research in Balkanist and other, closely related fields of study: admitting the importance of economy, which has been, in the past twenty years, secondary to the examination of questions related to culture and history, and also the production and flow of knowledge. In conclusion, the author proposes examining the approaches which would also enable the inclusion of the enriching, non-repressive and useful encounters between the center and periphery.

Tea Škokić Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb U radu se propituju rodno uvjetovane prepreke za uspješno poslovanje poduzetnica, posebice u segmentu ravnoteže privatnog i poslovnog života (work-life balance), rodno uvjetovane podjele kućanskih poslova unutar šireg problema socijalne reprodukcije u patrijarhalnim društvima te u segmentu stila vođenja poslovanja. Primijenjena je kvalitativna metodologija karakteristična za etnografska istraživanja -pomoću metode polustrukturiranog intervjua provedeni su razgovori s 24 poduzetnice, dok teorijski okvir pripada feminističkoj kritici roda i diskurzivnoj analizi. Istraživanje je provedeno u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, na Kosovu i u Srbiji. Ključni nalazi pokazuju da specifične politike i mjere za bolje uključivanje žena u svijet poduzetništva nisu dovoljne ako isključuju širu kritiku patrijarhata, a time i prevladavajućeg koncepta poduzetništva, kroz rodno osviještene međusektorske politike. Novost koju ovo istraživanje donosi odnosi se na neformalne prakse koje žene prakticiraju u svojim formalnim i neformalnim poslovima, a koje imaju potencijala postati jednakovrijedni model poduzetničkog ponašanja. Ključne riječi: poduzetnice, socijalna reprodukcija, ravnoteža privatnog i poslovnog života, stil vođenja, neformalne prakse Uvod 1Politike i strategije razvoja ženskog poduzetništva 2 Europske unije polaze od pretpostavke da je ženski potencijal u tom sektoru gospodarstva nedovoljno iskorišten za ukupan ekonomski rast i nude smjernice za uklanjanje prepreka koje onemogućuju ili, pak, umanjuju mogućnost da se taj potencijal razvije i iskoristi. Pritom se samo 1 Tekst je nastao kao rezultat istraživanja "Women's entrepreneurship between production and reproduction. Report on the ethnographic work carried out in Bosnia and Herzegovina, Croatia, Kosovo, and Serbia" u sklopu projekta "Closing the gap between formal and informal institutions in the Balkans (INFORM)" (2016. -2019.). Taj je projekt dobio financijska sredstva od programa Europske unije Obzor 2020 za istraživanje i inovacije u skladu s ugovorom br. 693537. 2 U ovom se članku žensko poduzetništvo odnosi isključivo na žene koje djeluju u privatnom sektoru, pri čemu smo uključile i većinske vlasnice poduzeća, suvlasnice u, primjerice, obiteljskim poduzećima, ali i samozaposlene žene. Također smo, s obzirom na osobitosti regionalnog poslovnog konteksta, uključile ne samo formalizirane poduzetničke aktivnosti nego i neformalne oblike poslovanja koji obuhvaćaju neregistrirane aktivnosti u području sive ekonomije. Usp. metodologiju koju primjenjuje Global Entrepreneurship Monitor u godišnjim izvješćima (https:// www.gemconsortium.org/wiki/1149, pristup 4. 10. 2019.).