By deliberate choice of the Croatian constitution-makers, the Constitution of the Republic of Croatia protects all economic, social and cultural rights guaranteed by constitutions of developed European democracies and by the International Covenant on Economic, Social and Cultural Rights to which Croatia is a party. This creates a dual (constitutional and international) obligation for the Croatian legislature to establish a socially just order. Although the constitutional text places both of the human rights generations within the same title, the constitutional jurisprudence adopted a position, whereby socioeconomic rights are excluded from the sphere of organic laws used to elaborate the constitutionally guaranteed fundamental rights and freedoms. This development notwithstanding, the potential of their protection before the Constitutional Court has not been reduced, as the Court has developed an impressive list of doctrinal positions on the nature of social rights, committing to the concept of social state as a foundational element of European constitutionalism. Still, we would be remiss if we did not emphasize the Constitutional Court's passive stance towards the political branches of the government regarding the social rights and must therefore plead for a more active approach in that regard.

U radu se razmatra poredbeno ustavnopravno uređenje zabrana referendumskog odlučivanja o proračunskim, fiskalnim, odnosno financijskim pitanjima. Potom se izlaže slična zabrana izvedena u hrvatskoj ustavnosudskoj praksi. Naime, pitanja proračuna i njegove održivosti pripadaju sferi isključivih ovlasti tijela predstavničke demokracije, iz čega proizlazi zabrana održavanja referenduma o pitanjima povezanima s proračunskom materijom. Pritom se kritički pristupa rezoniranju Ustavnog suda koji takvu zabranu izvodi s osnove foruma (tijela predstavničke demokracije) kojem je dopušteno odlučivati o proračunu umjesto s osnove isključene materije. Iz toga proizlazi opasnost pretjerano ekstenzivnog tumačenja povezanosti referendumskih prijedloga s proračunom, pukim pozivanjem Vlade i parlamentarne većine na utjecaj predloženoga referendumskog pitanja na sferu njihovih isključivih (proračunskih) ovlasti. Stoga je potrebno u ustavnosudskoj praksi definirati objektivne i provjerljive parametre na temelju kojih će se u svakome pojedinom slučaju utvrditi utjecaj referendumskog pitanja na stabilnost proračuna. Dodatno, poželjno je izrijekom u Ustav unijeti zabranu referendumskog odlučivanja o poreznim i proračunskim zakonima.

Značajan udio mladih u nekom je trenutku studija zaposlen, te je potrebno jasno definirati ciljeve i konkretne politike sa svrhom osiguranja dostojnoga životnog standarda mladih i stvaranja materijalnih preduvjeta nesmetanom izvršavanju studentskih obveza i završetku studija. Studentski rad predstavlja važan izvor studentskih prihoda u Republici Hrvatskoj te je koncem 2018. godine donesen novi Zakon o obavljanju studentskih poslova s ciljem unaprjeđenja studentskog standarda. Iako proklamirano kao nedvojbeno socijalna mjera, zakonsko rješenje nedostatno je zaštitilo studente, tretirajući ih kao prekarne radnike. Pritom je pretjerano blago fiskalno opterećenje, proizišlo iz povezanih propisa, učinilo studentski rad atraktivnijim i isplativijim od rada iz radnog odnosa, kreirajući latentnu opasnost poremećaja tržišta rada. U radu se ukazuje na konkretne probleme normativnog uređenja studentskog rada u Republici Hrvatskoj te ističe potreba njegova redefiniranja s ciljem ostvarenja socijalne pravednosti.

Formalni pozitivno-pravni okvir zaštite prava nacionalnih manjina u Republici‎ Hrvatskoj na visokoj je razini uzimajući u obzir odredbe Ustava Republike‎ Hrvatske i Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina (sa snagom organskog‎ zakona), prihvaćenih i potvrđenih međunarodnih ugovora, te drugih zakona ‎i podzakonskih akata. Dodatno, iz ustavnosudske prakse proizlazi spremnost ‎na zaštitu prava nacionalnih manjina, što je apostrofirano potvrdom‎ st. 2. Izvorišnih osnova, čl. 1. i čl. 3. (iz kojih proizlazi prihvaćanje tzv. političkog‎ ili građanskog koncepta naroda), te čl. 15, st. 4. (individualno pravo pripadnika ‎nacionalnih manjina na služenje svojim jezikom i pismom) dijelom‎ hrvatskog ustavnog identiteta. Stoga je razloge problema u ostvarivanju prava nacionalnih ‎manjina potrebno tražiti u nedostatnom stupnju razvoja društvene i političke kulture.‎

The Croatian constitution-maker’s dedication to the concept of a social state begets the state’s duty to care for public health. This duty is especially salient amid the SARS-CoV-2 virus pandemic. One would be well-advised to be watchful of the dangers that periods of crisis pose for the viability of liberal democracies: in Croatia, protective measures against the COVID-19 disease have been entrusted to the national Civil Protection Command in an initially illegal way. This was later on retroactively convalidated by legislative “patchwork” solutions. It is to be expected that the issue of such measures’ constitutionality will in the foreseeable future present itself on the Constitutional Court’s docket. This paper focuses on one of the most contentious measures - that of a ban on Sunday trade, particularly its implications for the economic constitutional rights such as the right of ownership and entrepreneurial freedom. Furthermore, the authors’ analysis of several Constitutional Court’s decisions from the time of the previous economic crisis will endeavor to anticipate the Court’s decisions in upcoming cases.