Socijalni Karakter Normativnog Uređenja Studentskog Rada U Republici Hrvatskoj

Abstract

Značajan udio mladih u nekom je trenutku studija zaposlen, te je potrebno jasno definirati ciljeve i konkretne politike sa svrhom osiguranja dostojnoga životnog standarda mladih i stvaranja materijalnih preduvjeta nesmetanom izvršavanju studentskih obveza i završetku studija. Studentski rad predstavlja važan izvor studentskih prihoda u Republici Hrvatskoj te je koncem 2018. godine donesen novi Zakon o obavljanju studentskih poslova s ciljem unaprjeđenja studentskog standarda. Iako proklamirano kao nedvojbeno socijalna mjera, zakonsko rješenje nedostatno je zaštitilo studente, tretirajući ih kao prekarne radnike. Pritom je pretjerano blago fiskalno opterećenje, proizišlo iz povezanih propisa, učinilo studentski rad atraktivnijim i isplativijim od rada iz radnog odnosa, kreirajući latentnu opasnost poremećaja tržišta rada. U radu se ukazuje na konkretne probleme normativnog uređenja studentskog rada u Republici Hrvatskoj te ističe potreba njegova redefiniranja s ciljem ostvarenja socijalne pravednosti.

Radno angažovanje studenata – nužnost radnopravne zaštite

“…Ova posebna vrsta ugovora https://doi.org/10.59954/stnv.541 Ključna differentia specifica ovog ugovora u odnosu na klasični ugovor o radu, dakle, jeste to što se njime ne zasniva radni odnos, ali odstupanja postoje i u pogledu trajanja ugovora i obima radnih prava koje uživaju zaposleni i izvršilac studentskog posla. Ova donekle vještački stvorena razlika između ugovora o radu i ugovora o studentskim poslovima razlog je kritika ugovora o obavljanju studentskih poslova, pri čemu se ističe da priroda sadržaja studentskog ugovora suštinski odgovora radu koji se obavlja posredstvom klasičnog ugovora o radu, odnosno da rad putem studentskog ugovora sadrži sve bitne elemente radnog odnosa (Kuzelj 2020). Bez obzira na to što ova kritika nije neosnovana i što se tzv.…”

“…studentski poslovi suštinski ne moraju razlikovati od drugih poslova za čije se obavljanje zaključuje ugovor o radu, izdvajanje ugovora o obavljanju studentskih poslova u posebnu kategoriju, sa fleksibilnijim obilježjima od standardnog ugovora o radu ima svoje opravdanje. Prvi argument za ovakvu tvrdnju jeste činjenica da izvršilac posla ima dvostruku ulogu, odnosno da je istovremeno student i radnik, a što u materijalnom smislu znači da je u pitanju osoba koja je u prvom redu dužna da vodi računa o svojim akademskim obavezama (Kuzelj 2020), te da ove suprotstavljene interese može pomiriti samo specifičnim i fleksibilnim ugovorom. Drugi argument tiče se činjenice da značajan broj studenata već radi na crno, ili u veoma nesigurnim formama rada, te da uvođenje jedne ovakve forme svakako znači unapređenje položaja studenata na tržištu rada i veliki korak naprijed u pogledu njihove radnopravne zaštite.…”

“…Da bi se spriječile zloupotrebe studentskog rada, propisano je da naručilac posla ne može sklopiti ugovor o obavljanju studentskih poslova radi obavljanja poslova zaposlenog kome je otkazao ugovor o radu zbog ekonomskih razloga, u periodu od šest mjeseci od dana takvog otkaza. obavljanju studentskih poslova maskira stvarna potreba za ugovorima o radu kod poslodavca (Kuzelj 2020). Često se ukazuje i na to da postoji veliki rizik od masovnijeg napuštanja studija ili veoma niskog intenziteta studiranja, usljed nemogućnosti adekvatnog usklađivanja radnih i studijskih obaveza.…”

“…Rješenja ovog zakona se kritikuju zbog toga što nije predvidio pravo studenta na zaradu, već na nadoknadu, kao ni pravo na plaćeni godišnji odmor, pravo na naknadu zarade u slučaju privremene spriječenosti za rad, te zaštitu od jednostranog otkaza studentskog ugovora od strane poslodavca (Kuzelj 2020). Određene nedoumice postoje i u vezi sa eventualnom analognom odnosno supsidijarnom primjenom radnopravnih propisa u slučaju disciplinske rade.…”

Predanost zakonodavca temeljnim (socijalnim) poreznim načelima Ustava pri uređenju sustava oporezivanja dohotka u Republici Hrvatskoj

“…25 S obzirom na ulogu lokalne i područne (regionalne) samouprave u zadovoljenju potreba pojedinaca te pridonošenju razvoju zajednice u cjelini, upravo se kroz njezino uspješno funkcioniranje ogleda stupanj demokracije određenog društva. 26 U tom smislu nužno je istaknuti "da je osnovna zadaća lokalnih jedinica poboljšanje životnog standarda svih njezinih stanovnika". 27 Pritom valja napomenuti da, iako je primarni cilj jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave osiguranje zadovoljavajuće razine javnih usluga stanovnicima svojega područja, većina njih ne raspolaže odgovarajućom razinom prihoda namijenjenih njihovu financiranju.…”