Istražiti kakva je percepcija zanimanja medicinske sestre u javnosti, odnosno, kakve stavove i mišljenja o njima imaju pojedinci ili članovi njihovih obitelji, kojima je pružena pomoć medicinske sestre. U skladu s glavnim ciljem, postavljeni su podciljevi vezani uz kvalitetu usluge medicinskih sestara, njihovu susretljivost, ljubaznost i empatiju te cijenjenost sestrinstva kao profesije u d ruštvu. Metode: Ispitan je kvotni uzorak od 113 sudionika iz Blata na Korčuli, od kojih je 60 bilo muškog spola, a 53 ženskog spola. Kvotna stratifikacija provedena je s obzirom na dobne skupine ispitanika. Rezultati su analizirani primjenom posebno sastavljenog anketnog upitnika, u odnosu na pojedinačne tvrdnje te u odnosu na tematska područja, koja su pokrivala podciljeve istraživanja. Rezultati: Kvaliteta usluge koju pružaju medicinske sestre bila je iznimno zadovoljavajuća (maksimalna prosječna procjena, kao i maksimalne procjene za sve pojedinačne tvrdnje koje opisuju ovo tematsko područje). Medicinske sestre iznimno su pozitivno percipirane u smislu njihove susretljivosti, ljubaznosti i empatije (maksimalna prosječna procjena, kao i maksimalne procjene za veći dio pojedinačnih tvrdnji koje opisuju ovo tematsko područje). Prosječna procjena koja je pozitivna, ali ne i maksimalna (4), upućuje da je sestrinstvo cijenjena profesija u društvu. Rasprava i zaključci: Dobili smo potvrdne odgovore na sva tri istraživačka pitanja. Kvaliteta usluge koju pružaju medicinske sestre iznimno je zadovoljavajuća, a medicinske sestre iznimno su pozitivno percipirane u smislu njihove susretljivosti, ljubaznosti i empatije. Pokazalo se i da je sestrinstvo cijenjena profesija u društvu. Međutim, dosta je "prostora" za poboljšanje percepcije medicinskih sestara u društvu, posebno s aspekta naglašavanja važnosti njihove stručnosti bazirane na poboljšanom obrazovanju. Ključne riječi: empatija • kvaliteta medicinske usluge • sestrinska profesija Kratki naslov: Percepcija o medicinskim sestrama

Uvod: Palijativna skrb (PS) još je uvijek velika nepoznanica, kao i samom značenje te riječi. Danas, nakon što se pojam PS u medicini već desetak godina aktivno upotrebljava u našoj zemlji, možemo reći da je neznanja još uvijek dosta kako među zdravstvenim djelatnicima tako i u ostaloj populaciji. Sam naziv nosi „stigmu” uzrokovanu nedovoljnim znanjem i edukacijom. Upravo edukacija predstavlja ključni element u aktivnijoj primjeni resursa PS-a u svim fazama bolesti, kod bolesnika kojima je takva skrb potrebna. PS je i sveobuhvatna skrb primjerena teško oboljelom pacijentu čije se potrebe prepoznaju i uklanjaju multidisciplinarnim i holističkim pristupom. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi znanja i stavove studenata sestrinstva o palijativnoj skrbi te ustanoviti u kolikoj mjeri njihova dob, edukacija te iskustvo ili radno mjesto imaju utjecaja na njihovo razmišljanje o palijativnoj skrbi. Metode istraživanja: Istraživanje je provedeno dobrovoljnom i anonimnom anketom studenata na preddiplomskom i diplomskom studiju sestrinstva pri Sveučilištu u Dubrovniku. U anketu su bili uključeni studenti u radnom odnosu i nezaposleni studenti te studenti zdravstvene i nezdravstvene struke. Mjerni instrument primijenjen u ovom presječnom istraživanju bio je standardizirani upitnik PCQN (Palliative Care Quiz for Nurses). Upitnik sadrži 20 pitanja koja se odnose na filozofiju palijativne skrbi, kontrolu boli i pridruženih simptoma bolesti te psihičku, duhovnu i socijalnu problematiku PS-a. Ponuđeni odgovori na pitanja bili su: točno, netočno i ne znam. Točan odgovor bio je bodovan jednim bodom, dok su odgovori ne znam i netočno analizirani kao nula bodova. U statističkoj analizi primijenjena je analiza varijance (ANOVA) uz Kruskal-Wallisov i Mann Whitneyjev U-test. Rezultati: Većina ispitanika smatrala je da je dobro što se danas u izvedbeni plan studija uveo predmet Palijativna skrb (55,4 %). Nijedan student nije točno odgovorio na više od 12 pitanja, što u usporedbi s istovrsnim studijama drugih autora ukazuje na činjenicu da među našim ispitanicima postoji temeljno znanje.

Srčano zatajivanje jest skup simptoma i znakova koji nastaju zbog nesposobnosti srca kao mišićne crpke u omogućavanju dostatne perfuzije tkiva i organa, kako bi se zadovoljile njihove metaboličke potrebe. To je smrtonosna i onesposobljavajuća bolest koja spada u jedan od najvećih javnozdravstvenih problema suvremene civilizacije. CILJ ISTRAŽIVANJA: Utvrditi pojavnost i vrstu aritmija u bolesnika sa zatajivanjem srčane funkcije. ISPITANICI I POSTUPCI: Provedena je retrospektivna presječna studija. U ispitivanje su uključeni hospitalizirani bolesnici s dijagnozom srčanog zatajenja nakon postavljanja kliničkog nalaza u koronarnoj jedinici Opće bolnice Dubrovnik u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2016. Podaci su prikupljeni i obrađeni na temelju uvida u povijesti bolesti i drugu dostupnu medicinsku dokumentaciju. REZULTATI : U istraživanju je sudjelovalo 96 ispitanika, od toga je 45 (46,8 %) muškaraca i 51 (53,2 %) žena (χ2 test=0,258; df = 1; P < 0,611). Srednja životna dob muškaraca bila je 72,0 [17,0] godina, a žena 78,0 [10,0] (P < 0,001). Od ukupnog broja ispitanika sa zatajivanjem srca s očuvanom istisnom frakcijom (HF-PEF) udio muškaraca bio je 33,3 %, a žena 66,7 %, dok je u skupini ispitanika sa zatajivanjem srca s reduciranom istisnom frakcijom (HF-REF) broj muškaraca iznosio 31 (57,4 %), a žena 42,5 % (P = 0,019). Ispitanici s HF-PEF-om statistički su značajno stariji od ispitanika s HF-REF-om (P < 0,001). Ispitanici s HF-PEF-om imaju statistički značajno veće srednje vrijednosti sistoličkog (P = 0,005) i dijastoličkog tlaka (P < 0,05). Najučestalija vrsta aritmije u ispitanika bila je fibrilacija atrija, potvrđena kod 46,8 % ispitanika (P < 0,05). ZAKLJUČAK: Učestalost fibrilacije atrija, ventrikularnih ekstrasistola i supraventrikularnih ekstrasistola nije se statistički značajno razlikovala s obzirom na tip zatajivanja srca.