“…To se odnosi jednako na interes medija za pojedine kandidate, a na štetu ideja i programa, kao i na tendenciju političkih aktera da svoje kampanje temelje na političkim i privatnim osobinama isturenih pojedinaca umjesto na političkim programima (Grbeša, 2009). Niz radova tako analizira strateško korištenje personalizacije na hrvatskim parlamentarnim izborima (Balabanić, Mustapić i Rihtar, 2011;Grbeša, 2009;Kunac, Lalić i Andrijević, 2013;Lalić i Kunac, 2010;Vučković, 2016) i predsjedničkim izborima (Brečić, Milanović i Šimunjak, 2012;Grbeša, 2004;Lalić i Grbeša, 2015;Šimunjak, Sinčić Ćorić i Brečić, 2017;Vučković i Oblak Črnič, 2020), kao i personalizaciju medijske prezentacije kampanja (Balabanić i Mustapić, 2008;Brečić, Milanović i Šimunjak, 2012;Grbeša, 2004;Ježovita, Plenković i Varga, 2018;Jugo, Ciboci i Banovac, 2018;Šimunjak, 2017).…”